Zoom

Maloljetnom M. D. kojeg su u utorak sedmog februara u ranim večernjim satima noževima iskasapili njegovi vršnjaci dok se vozio u tramvaju nije bilo spasa: ljekari Kliničkog centra u Sarajevu satima su se borili za njegov život i negdje pred zoru izgubili bitku - dječak je totalno razorenog, iskasapljenog probavnog trakta umro.Dok su se sarajevski ljekari, pokazat će se, nažalost bezuspješno, borili za njegov život, policija Kantona Sarajevo pohapsila je njegove ubice, maloljetnike također. Zločin je u toj mjeri surov i nesmiljen, toliko brutalan i svirepo hladnokrvan da mozak stane: jedan od ubica koji je nožem kasapio nesretnog dječaka M. D. je rođen 1991. godine! Isto večer, dakle posljednjeg utorka, u Švicarskoj je nekoliko hiljada tamošnjih ozlojeđenih građana na protestnom mitingu poručivalo: “Protjerajte Balkance”. Povod je bio zločin koji su počinila trojica bosanskohercegovačkih Hrvata, izbjeglica iz Posavine nastanjenih u Švicarskoj, koji su na smrt premlatili mladića koji im se zamjerio u, na prvi pogled i po svemu sudeći, bezazlenoj kafanskoj kavgi. Dvadesetak dana ranije trojica starijih maloljetnika (nijedan nije prevalio 18 godina) su usred Sarajeva najprije pretukli a potom benzinom zalili i zapalili staricu!!? Nesretna bakica je bila Srpkinja što je nekolicina državnih funkcionera iz Dodikovog tabora bezdušno i bezočno politički instrumentalizirala i medijski kapitalizirala, navodno brinući brigu o “srpskoj nejači” u Sarajevu koja permanentno, dakle planski, strada od zločinačke bošnjačke ruke. Počinitelji su u ovom užasnom zločinu bili romske nacionalnosti... Prije skoro dvije godine Sarajevo je zaprepastio nezapamćen, užasan zločin: sin je zaklao majku. Nakon masakra, mirno je, ruku krvavih do lakata, otišao u svoju omiljenu džamiju u naselju Otoka i prijateljima hladno pojasnio krvave tragove na rukama i odjeći: “Prije pola sata zaklao sam kurbana”. “Kurban” je bila njegova rođena mater a glavom je platila samo zato što nije prihvatala sinovu rigoroznu, bespogovornu, ultimativnu vehabijsku islamsku doktrinu. Prije tačno godinu dana u američkom gradu Salt Lake Cityju, mirni bosanski dječak Sulejman Talović, izbjeglica iz Istočne Bosne, ušetao je u najfrekventniji trgovinski centar, iz ruksaka izvadio automatsku pušku i pobio sve što mu se u tom trenutku nalazilo u vidokrugu - ukupno je glavom platilo 5-6 nedužnih građana... Ubrzo nakon tog pokolja mali Talović je pokošen snajperima elitnih američkih policijskih specijalaca. Niko živ, od roditelja, prijatelja, eksperata iz sfere socijalne patologije nije umio naći razumu prihvatljivo objašnjenje za Sulejmanov sumanuti (samo)ubilački pohod.Nešto malo ranije, federalni policajci su u okolini Sarajeva “lišili slobode” jedva punoljetnog, 21 godinu starog Mirsada Begtaševića. Dečko je, inače, kao izbjeglica iz Sandžaka godinama živio u Skandinaviji i uživao u gotovo besprijekorno riješenom socijalnom statusu. U Sarajevo je “skoknuo” da bi obavio krupan teroristički posao - dizanje u zrak nekog objekta vitalnog za interese zapadnih sila u Bosni i Hercegovini. Sud BiH osudio ga je na 15 godina zatvora. Nabacao sam ovdje nekoliko krvavih, očito nepovezanih primjera, a koje povezuje tek tanka “crvena” linija: svi govore i svjedoče o jednoj novoj, nepoznatoj, generaciji Bosanaca i Hercegovaca o kojoj nikad niko nije ozbiljno govorio, niti ju je makar “dijagonalno” analizirao.Nije moje da sociologiziram, niti da se bavim poslovima za koje drugi dobijaju plaće i stavljaju u džepove skupe seminarske dnevnice. Ali, posttranzicijska generacija ovdašnje mladeži, dječaci koji kolju po tramvajima, pale oronule starice, pucaju po svjetskim trgovačkim centrima, pripremaju samoubilačke napade po Sarajevu, svjedoči o nečemu dramatičnom i alarmantnom što se dešava u supstanci ovdašnjeg društva. O čemu se tačno radi, trebali bi dijagnosticirati oni koji, za razliku od mene, o toj pošasti imaju pojma!