23432-657
Vidim da testirate onu SEO analizu. OKO. To je to, u malom.
Tip riječi o kojima pišemo je poznat. Riječ je o poslovnoj terminologiji Zapada.
(currency trading,mortgage leads,merchant credit card,business intelligence,injury attorney,network marketing software,sales leads,online college degree,debt caunselling,malpractice attorneys,debt management,cheap web hosting,ecommerce web hosting, mortgage rate,annuity leads,stock trading online,virtual web hosting,credit card processor,l ife insurance)
Na nekim sajtovima, da bi se više zaradilo preporučuje se što češća upotreba ovih riječi. (Skinite ih kad eksperiment bude završen).

Tartuf Minibus

313-345
Neformalna grupa građana (www.sarajevo-x.com, 22.07.2008.):

- Neformalna grupa građana i dalje ostaje neformalna i neće se registrirati u neko zvanično udruženje, kažu njihovi predstavnici koji i dalje ne žele da se otkrivaju javnosti.
- Većinu je predstavljala populacija koja je naučena da "šuti i trpi“, pa i danas, kad su im životi ugroženi, kad nam je svima sudbina u rukama pojedinih maloljetničkih delinkvenata, oni ne znaju prepoznati način kako da se odbrane od sveprisutnog zla.

- Mi smo i dalje tu, pripremamo se i garantujemo da ćemo se još čuti, i to vrlo snažno.

- Glavni razlog pokretanja građanskih protesta je pozivanje na odgovornost, odnosno, skretanje pažnje na neodgovornost svih onih činilaca izvršne i zakonodavne vlasti, zbog kojih je na našim ulicama pojačano prisustvo kriminaliteta, pljački i ubistava. Razlog je strah za sopstvene živote, živote naše djece, strah za sigurnost svih nas. Mislimo da je konačno došlo vrijeme da se odgovorni prozovu i kazne za katastrofalno stanje našeg društva, za sav kriminal na ulicama, nerad administracije. Našim zahtjevima smo fokusirali odgovornost prema građanima, prema glasačkom tijelu koji je i izabrao prozvane, ali i koji može da ih smijeni. Niko nije nezamjenjiv!

- Nemojmo zaboraviti snagu prijetnji koju je pokazao, još uvijek aktuelni premijer Silajdžić, obraćajući se građanima neposredno nakon incidenta ispred zgrade Vlade KS, nemojmo zaboraviti ni sve druge prijetnje, što otkazima, što nekim drugim represalijama, svim onim za koje se sumnjalo da učestvuju u protestima.
- Grupa trenutno okuplja oko 150 aktivista, koji redovno sudjeluju u svim oblicima komunikacije i planiranja djelovanja. Međutim, mislimo da imamo bar još toliko simpatizera koji se s vremena na vrijeme uključe nekim komentarom ili prijedlogom, koji je uvijek dobrodošao jer nama nije cilj da imamo bilo kakav "ekskluzivitet“ niti nad protestima, niti nad građanskim inicijativama.
- Naš cilj je da što više građana/građanki ove zemlje, ne samo Sarajeva ili Tuzle ili Banja Luke, preuzme inicijativu i monitoring nad svim nivoima vlasti, nametne im odgovornost za dešavanja u društvu, i da svi napokon budemo svjesni da neodgovorni nosioci izvršne i zakonodavne vlasti mogu održati svoje pozicije samo ako im to omoguće pasivni i neodgovorni građani/građanke.

- Pripremamo se za septembar, jer mislimo da treba građane/građanke podsjetiti na sve ono što su im vlasti obećavale, a nisu ispunile... Pripremamo obimne materijale o njihovim kriminalnim radnjama, o njihovim lažima i obmanama, prevarama, pljačkama nas, svih građana/građanki BiH, i nadamo se da će se naša zajednica konačno probuditi i shvatiti da sjedenjem ispred TV ekrana i psovanjem političara kojim su nezadovoljni, sa distance neće promijeniti ništa.

- Ukratko rečeno, gradskoj i kantonalnoj vlasti zamjeramo otuđenje od građana, podcjenjivački odnos prema nama, nedovoljnu angažiranost na formiranju, donošenju i implementaciji zakonskih normativa koji reguliraju potpunu i ravnopravnu sigurnost svih nas, ali i neefikasnu i prekomjernu potrošnju budžetskih sredstava, nedostatak transparentnosti u finansijskim izvještajima, nedovoljnu stručnost u organima uprave, nedostatak morala, da nabrojimo samo neke.

- Nama je hitno potrebna evolucija u načinu razmišljanja i pod hitno moramo kao cjelina, kao društvo, odbaciti vještačke podjele na "naše“ i "njihove“ koje su stvorili oni kojima nikako ne odgovara demokratsko buđenje zajednice, oni kojima ne pada na pamet pomisao da bi mogli biti smijenjeni ako narod to želi. Oni, koji misle da su izbornim rezultatima zabetonirali svoje pozicije, i da im niko ništa ne može. Mi smatramo da može, i moramo konačno napustiti logiku da se ništa ne može promijeniti, i da je situacija takva kakva jeste, i da će takva uvijek i ostati.
TartufNonFormal

Avaz objavio vijest sa naslovom Banjalučani osuđuju hapšenje Karadžića. Napravili su anketu za desetak minuta na ulici...
("Danas je izuzetno tužan dan za mene kao osobu i člana Srpske demokratske stranke (SDS)", rekla je Svjetlana Opačić (24) i dodala kako izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića i "njemu sličnih dodatno raspiruju nacionalnu mržnju i netrpeljivost u BiH".Vedran Popović (25) i Mirko Pilipović (27) smatraju da bi za Karadžića i Republiku Srpsku (RS) "bilo bolje da se ubio nego što je dopustio da ga uhapse". Popović je rekao kako smatra da je hapšenje Karadžića rezultat rada nove Vlade Srbije i dodao da je iznenađen njegovim hapšenjem...")
... i onda zaključili da Banjalučani, dakle svi, ili većina - osuđuju hapšenje. Avaz to radi svima, svaki dan, i svakom prilikom.

TartufLokator

42454565
Ovdje podastirem i neke sinteze Stephena Colemana (SB 10.7.2008), profesora političke komunikacije na Univerzitetu u Leedsu (još jedan dokaz da nismo usamljeni na ovom seminaru).

- Mislim da postoji istinska kolizija između anonimnosti i građanske odgovornosti. Građani bi se trebali osjećati slobodnima da zastupaju svoje poglede, transparentno i bez straha od posljedica. U nekim slučajevima međutim postoje istinski razlozi za strah od izlaganja u javnosti, ali cak i tad takvi ljudi bi svoj identitet trebali povjeriti barem nekom posredniku, nekom trećem u koga imaju povjerenje.

- Biti građanin težak je posao. Nisam uopće iznenađen da ljudi ne znaju gdje da protestvuju. Oni su izostavljeni iz političkog razgovora toliko dugo - ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u većini zemalja. U trenutku kada se političari otvore za dijalog s ljudima koje predstavljaju, građanima će biti mnogo lakše da ih nađu.

- Svakodnevna iskustva nisu nužno banalna; ona često otvaraju puteve ka političkim diskusijama do kojih drukčije ne bi ni došlo - o rasizmu, seksizmu, nasilništvu, pravilima i autoritetu, donošenju odluka, kolektivnim obavezama... Mediji trivijalizuju jer je to lako učiniti i mnogim novinarima je jednostavnije karikirati politiku nego se baviti ozbiljnim analizama. Meni lično se dopada činjenica da su političari zbog sveprisutnih kamera i brze razmjene informacija prinuđeni da itekako razmisle o kvaliteti svojih javnih nastupa.

- Osobno, radije bih da opasni ideolozi zavjere kuju na internetu, gdje ih je lakše vidjeti, nego u mračnim budžacima izvan našeg vidnog polja. Internet ne rekonstruira kulturu ili politiku, on vam olakšava ono čime se želite baviti. Većina ljudi želi se baviti prilično hvale vrijednim, društveno neškodljivim djelatnostima.

- Da, internet ce biti sredstvo autoritarne represije i nadzora. No, to ne znači da se zato treba predavati. Mi aktivno učestvujemo u stvaranju i oblikovanju sopstvene kulture. Ako dopustimo da internet postane još jedan nedemokratski prostor, postoji obilje lidera, korporacija, majstora propagande i propalica koji bi drage volje sve to preuzeli. Ali sam uvjeren da možemo i moramo napraviti puno više, iskoristiti internet neuporedivo bolje, i u politici ali i u životu općenito.

Tartuf Primus

42454565-1
Iz sličnih razloga, u neku ruku kao obavezno štivo za ovaj seminar, prenosim gragmente iz intervjua koga je Viktor Ivančić dao Danima (11.7.2008)

- Te dobronamjerne kritike naprosto nemaju osnova. Može nam se pripisati neagilnost i nesposobnost u bilo čemu, ali ne i kod traženja oglasa: više godina plaćali smo različite marketinške agencije da to rade za nas, jamčili smo provizije i do 50 posto po svakom pribavljenom oglasu, ali rezultat je bio nula... Bojkot Ferala od strane oglašivačke industrije, prema tome, jest empirijska činjenica, i Feral za to nije kriv. To jest, kriv je, ali zbog svoje uređivačke politike, a ne poslovne nesposobnosti.

- Legitimno je tvrditi da Feral nije prilagodio svoju uređivačku politiku "tržištu", pa je zbog toga propao. To je očigledno točno. Ali je isto tako legitimno - ako znamo kakva je bila Feralova uređivačka politika - progovoriti i o karakteru toga "tržišta". Zbog čega bi se držalo neupitnim da hrvatsko "tržište" uspostavlja bogomdana i neprikosnovena mjerila? Ja mislim da su ta mjerila perverzna i štetna, jer generiraju uškopljeno i poslušničko novinarstvo, a medijske korporacije to podupiru, zbog profita i uništavanja nezavisne konkurencije, prisiljavajući svoje novinare da se bez otpora povinuju takvim pravilima igre. Ako marketinško "tržište" uspostavi sanitarni kordon prema listu koji se prodaje u 13-14 tisuća primjeraka tjedno - zato jer ovaj njeguje teme koje su politički neudobne i nema respekta prema profitnim lobijima novobogataša - onda ja tu vidim djelovanje Komesarijata, a ne liberalnih standarda. Da se razumijemo, mene baš briga za oglase. Draže su mi novine koje ih nemaju, nego one što ih imaju. Samo upozoravam - uzaludno, doduše - na generalnu tendenciju koja je već dosegnula točku kada novinarstvo postaje puka ambalaža za oglase. Nema šanse da ćete u hrvatskim novinama pročitati išta osim hvalospjeva o, recimo, vlasnicima "Agrokora", ili "T-coma", ili cijelog niza drugih "subjekata", jer bez njihovih reklama novine ne mogu preživjeti. Tako "tržište", pod krinkom lažnog liberalizma, kontinuirano sužava prostor slobode. Cenzura postaje kapilarna, podrazumijevajuća, nešto što je naprosto nužno usvojiti, jer ako to ne učiniš iskopat ćeš si grob i još će te proglasiti "tržišno" neuspješnim. A zapravo se radi o najobičnijem reketu koji je pretočen u sustav.

- Novine se više i ne uređuju u novinskim redakcijama, kojima je oduzeta svaka autonomija, nego u korporacijskim centrima moći, a ovi su opet navezani na svoje političke i ekonomske partnere. Mediji više nisu tu da uistinu informiraju ili, sačuvaj bože, kritički misle na iole nezgodan način, nego da proizvode "javno mnijenje", iliti poželjno "društveno raspoloženje", kombinirajući metode radikalne redukcije i gole propagande. Samo što više nije potrebna politička sila da bi se to postiglo, dovoljna je zloupotreba "tržišta" i privatnog vlasništva, a rezultati su daleko učinkovitiji. Žižek bi to nazvao "nevidljivim nasiljem".

- Istina je da Feral i Hrvatska nikada nisu bili u ljubavi. Postojali smo samo zato da stvaramo probleme i govorimo o stvarima koje je većina htjela prešutjeti. Sva je sreća što taj list nismo radili zbog nacionalnih interesa, već zbog interesa nas i naših čitalaca. Tako će na gubitku biti relativno ograničena skupina ljudi. Generalno uzevši, ne sumnjam da će život u Hrvatskoj biti kvalitetniji i lagodniji bez Ferala: uvijek se, naime, živi ljepše kad se manje zna.

- Trend je opći, naravno, uopće nema sumnje da svijetom - barem njegovom zapadnom stranom - vlada ideologija statusa quo i da su mediji glavni prodavači te ideološke robe: to znači čuvati i promovirati vrijednosti liberalnog kapitalizma kao "najboljeg od svih svjetova", te pratiti inscenacije tobožnjih "promjena" koje zapravo simuliraju kolektivnu vjeru u "progres" i "popravljanje stanja", a krajnje je skaredno postavljati radikalna pitanja i dovoditi sistem u pitanje. Sve izvan apsolutne lojalnosti vladajućem neoliberalnom sustavu smatra se politički nekorektnim i odioznim. Mediji se utoliko sve više obraćaju potrošačima, a sve manje građanima, zato jer intencija i jest da se građani u što većoj mjeri preoblikuju u potrošače. Dakle u klasu koja će biti potkupljena lažnim mogućnostima izbora i vjerom u lagodniji život.

- Osim toga, u malim tranzicijskim zemljama dokida se margina. "Tržišta" funkcioniraju na principu sve ili ništa, nije rezerviran ni geto za alternativu, a istovremeno su ta "tržišta" toliko mala da ih se može potpuno destruirati u vrlo kratkom razdoblju. Na velikim tržištima još uvijek se održava tradicija dobrog pisanja i tzv. ozbiljnih novina koje neće imati samo komercijalno-zabavnu namjenu, makar u nekim ograničenim enklavama. Ovdje se, međutim, obavlja generalni izgon pameti iz novinarstva, vrlo temeljit i vrlo hitan. Halapljivost je pogonsko gorivo tranzicije, i nikoga nije naročito briga što će ostati kada se u općem pustošenju potroši supstanca struke, ono nešto što zovemo vjerodostojnost. Možda je to pretenciozno i patetično, ali stvarno mislim da je gašenje Ferala tužnije kao simptom, nego kao činjenica nestanka jednog lista.

- Prošao sam mnogo gorih stvari u životu, pa me napad Nacionala nije osobito uzbudio, a i dobro poznajem strvinarski mentalitet koji se u Hrvatskoj pedantno njeguje. Feral je mnogima bio trn u oku, i desnima i lijevima, a naročito novinarima, jer je u značajnom periodu služio kao ogledalo njihova vlastitog pizdunstva. Pokušaj naše moralne diskreditacije - i to prljavim podvalama, i to u trenutku kada smo ugasili list - ima onu poznatu domobransku poruku: "Eto, vidite da smo svi bili ista govna!" Ali nismo, jebi ga, bili smo vrlo različita govna. Kao da je to jednostavno biti izlučevina poput Pukanića ili Avdića. Nacionalu sam, inače, poslao odgovor, ali ga - tipično kukavički - nisu htjeli objaviti, pa predlažem Danima da to učine.

- Novinarstvo sve više postaje djelatnost proizvodnje zabave, mijenjaju se i njegova svrha i njegova pravila: sve je površnije, sve je optimističnije, sve je više lišeno kritičnosti, a na djelu je i dosta bezobziran odnos prema činjenicama koje su nekad smatrane "svetinjama". Sam čin "informiranja" pretpostavlja svakodnevno izlaganje čitatelja baražnoj vatri senzacija, od kojih ni jedna nema prioritet, a većina su gola konstrukcije samih medija. Magovi medijskih korporacija propovijedaju "proizvodnju sadržaja", u čemu najprije treba prepoznati negiranje autorstva, a "sadržaj" mu dođe nešto poput kokica ili čokoladne kreme s lješnjacima: lako probavljivo, ugodno za nepca, ali sasvim neobavezno. Budući da se traži količina, angažira se jeftina radna snaga, s prosječnom pismenošću koja je sada već zastrašujuće niska. Cijela priča zapravo postaje jako, jako jeftina. Ono što se staromodno nazivalo "angažmanom" postalo je nepoželjno, ili dobro skriveno, pa bih - koristeći se tim istim drevnim jezikom - današnju ulogu novinarstva najradije nazvao reakcionarnom.

- Nisam baš siguran da će se novinarstvo mijenjati - osobito ne na bolje - ovisno o karakteru samoga medija. Čini mi se da je tu bitna intencija, a ne tehnologija koja ga opslužuje. Međutim, uvijek će biti onih koji znaju pisati i onih koji znaju čitati. Oni će već pronaći kanale međusobne komunikacije, samo što će vjerojatno biti izvan glavnih tokova. A to je možda i dobro.

- Zaista današnju Hrvatsku ne doživljavam imalo boljom od današnje Bosne i Hercegovine. Hrvatska samo koristi kvalitetniju šminku, njezini građani imaju u prosjeku nešto veće plaće. Hrvatska uzgaja iluziju o vlastitoj važnosti i kvaliteti, i to je zapravo sama suština vladajuće politike. Sve što imamo je marketing na vlasti, pa je logično da su mediji, i to oni poslušni, od prvorazredne političke važnosti. Ali kada prononsirani neofašist održava koncert na glavnom zagrebačkom trgu, pa još u organizaciji vlasti, onda mi se Bosna i Hercegovina čini kao zemlja u koju se isplati emigrirati.

Trartuf Primus

Tartuf Minibus

313-345 Neformalna grupa građana (www.sarajevo-x.com, 22.07.2008.):

313-345
Neformalna grupa građana (www.sarajevo-x.com, 22.07.2008.):