|
Mediji
Anti-Tiranida
Direkt
Maske
Domaći
teren
Blato
Bosanski
Čaplin
Kalkulacije
Legende
Ino-nafaka
Portreti
Bh.
proza
Mega
gluposti
Narod
Maheri
Dijaspora
Humoreska
Božji ljudi
Mostarke
Zemlja Bosna
Liskaluci
Links/Gadgets
Intervju
Zanimljivosti
Iza kulisa
Anti-naci priručnik
|
Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s
nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci
nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom
jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake
dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar
privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na
raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.
Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti
saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i
suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao
pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da
nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava,
uloga i iskustava.
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti,
stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet
književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se
dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.
|
| |
| Pitam
sam tebe / Bh. Tartuf club (3) |
Dalje
<
1
| 2
| 3
> |
BH TARTUF CLUB - Seminar o Njima /
tekstovi na adresu:
jolepuz@yahoo.com
23432-657
Vidim da testirate onu
SEO analizu. OKO. To je to, u malom.
Tip riječi o kojima pišemo je poznat. Riječ je o poslovnoj terminologiji
Zapada.
(currency
trading,mortgage
leads,merchant credit card,business intelligence,injury attorney,network
marketing software,sales leads,online college degree,debt
caunselling,malpractice attorneys,debt management,cheap web
hosting,ecommerce web hosting, mortgage rate,annuity leads,stock trading
online,virtual web hosting,credit card processor,life
insurance)
Na nekim sajtovima, da bi se više
zaradilo preporučuje se što češća upotreba ovih riječi. (Skinite ih kad
eksperiment bude završen).
Tartuf Minibus
313-345
Neformalna grupa građana
(www.sarajevo-x.com,
22.07.2008.):
- Neformalna grupa građana i dalje ostaje
neformalna i neće se registrirati u neko zvanično udruženje, kažu
njihovi predstavnici koji i dalje ne žele da se otkrivaju javnosti.
- Većinu je predstavljala populacija koja je naučena da "šuti i trpi“,
pa i danas, kad su im životi ugroženi, kad nam je svima sudbina u rukama
pojedinih maloljetničkih delinkvenata, oni ne znaju prepoznati način
kako da se odbrane od sveprisutnog zla.
- Mi smo i dalje tu, pripremamo se i garantujemo da ćemo se još čuti, i
to vrlo snažno.
- Glavni razlog pokretanja građanskih protesta je pozivanje na
odgovornost, odnosno, skretanje pažnje na neodgovornost svih onih
činilaca izvršne i zakonodavne vlasti, zbog kojih je na našim ulicama
pojačano prisustvo kriminaliteta, pljački i ubistava. Razlog je strah za
sopstvene živote, živote naše djece, strah za sigurnost svih nas.
Mislimo da je konačno došlo vrijeme da se odgovorni prozovu i kazne za
katastrofalno stanje našeg društva, za sav kriminal na ulicama, nerad
administracije. Našim zahtjevima smo fokusirali odgovornost prema
građanima, prema glasačkom tijelu koji je i izabrao prozvane, ali i koji
može da ih smijeni. Niko nije nezamjenjiv!
- Nemojmo zaboraviti snagu prijetnji
koju je pokazao, još uvijek aktuelni premijer Silajdžić, obraćajući se
građanima neposredno nakon incidenta ispred zgrade Vlade KS, nemojmo
zaboraviti ni sve druge prijetnje, što otkazima, što nekim drugim
represalijama, svim onim za koje se sumnjalo da učestvuju u protestima.
- Grupa trenutno okuplja oko 150 aktivista, koji redovno sudjeluju u
svim oblicima komunikacije i planiranja djelovanja. Međutim, mislimo da
imamo bar još toliko simpatizera koji se s vremena na vrijeme uključe
nekim komentarom ili prijedlogom, koji je uvijek dobrodošao jer nama
nije cilj da imamo bilo kakav "ekskluzivitet“ niti nad protestima, niti
nad građanskim inicijativama.
- Naš cilj je da što više građana/građanki ove zemlje, ne samo Sarajeva
ili Tuzle ili Banja Luke, preuzme inicijativu i monitoring nad svim
nivoima vlasti, nametne im odgovornost za dešavanja u društvu, i da svi
napokon budemo svjesni da neodgovorni nosioci izvršne i zakonodavne
vlasti mogu održati svoje pozicije samo ako im to omoguće pasivni i
neodgovorni građani/građanke.
- Pripremamo se za septembar, jer mislimo da treba građane/građanke
podsjetiti na sve ono što su im vlasti obećavale, a nisu ispunile...
Pripremamo obimne materijale o njihovim kriminalnim radnjama, o njihovim
lažima i obmanama, prevarama, pljačkama nas, svih građana/građanki BiH,
i nadamo se da će se naša zajednica konačno probuditi i shvatiti da
sjedenjem ispred TV ekrana i psovanjem političara kojim su nezadovoljni,
sa distance neće promijeniti ništa.
- Ukratko rečeno, gradskoj i kantonalnoj vlasti zamjeramo otuđenje od
građana, podcjenjivački odnos prema nama, nedovoljnu angažiranost na
formiranju, donošenju i implementaciji zakonskih normativa koji
reguliraju potpunu i ravnopravnu sigurnost svih nas, ali i neefikasnu i
prekomjernu potrošnju budžetskih sredstava, nedostatak transparentnosti
u finansijskim izvještajima, nedovoljnu stručnost u organima uprave,
nedostatak morala, da nabrojimo samo neke.
- Nama je hitno potrebna evolucija u načinu razmišljanja i pod hitno
moramo kao cjelina, kao društvo, odbaciti vještačke podjele na "naše“ i
"njihove“ koje su stvorili oni kojima nikako ne odgovara demokratsko
buđenje zajednice, oni kojima ne pada na pamet pomisao da bi mogli biti
smijenjeni ako narod to želi. Oni, koji misle da su izbornim rezultatima
zabetonirali svoje pozicije, i da im niko ništa ne može. Mi smatramo da
može, i moramo konačno napustiti logiku da se ništa ne može promijeniti,
i da je situacija takva kakva jeste, i da će takva uvijek i ostati.
TartufNonFormal
Avaz objavio vijest sa naslovom Banjalučani
osuđuju hapšenje Karadžića. Napravili su anketu za desetak minuta na
ulici...
("Danas je izuzetno tužan dan za mene
kao osobu i člana Srpske demokratske stranke (SDS)", rekla je Svjetlana
Opačić (24) i dodala kako izjave predsjedavajućeg Predsjedništva BiH
Harisa Silajdžića i "njemu sličnih dodatno raspiruju nacionalnu mržnju i
netrpeljivost u BiH".Vedran Popović (25) i Mirko Pilipović (27) smatraju
da bi za Karadžića i Republiku Srpsku (RS) "bilo bolje da se ubio nego
što je dopustio da ga uhapse". Popović je rekao kako smatra da je hapšenje
Karadžića rezultat rada nove Vlade Srbije i dodao da je iznenađen
njegovim hapšenjem...")
... i onda zaključili da Banjalučani, dakle svi, ili većina
- osuđuju hapšenje. Avaz to radi
svima, svaki dan, i svakom prilikom.
TartufLokator
42454565
Ovdje podastirem i neke sinteze Stephena Colemana (SB 10.7.2008), profesora
političke komunikacije na Univerzitetu u Leedsu (još jedan dokaz da nismo
usamljeni na ovom seminaru).
- Mislim da postoji istinska kolizija između anonimnosti i građanske
odgovornosti. Građani bi se trebali osjećati slobodnima da zastupaju svoje
poglede, transparentno i bez straha od posljedica. U nekim slučajevima
međutim postoje istinski razlozi za strah od izlaganja u javnosti, ali cak i
tad takvi ljudi bi svoj identitet trebali povjeriti barem nekom posredniku,
nekom trećem u koga imaju povjerenje.
- Biti građanin težak je posao. Nisam uopće iznenađen da ljudi ne znaju gdje
da protestvuju. Oni su izostavljeni iz političkog razgovora toliko dugo - ne
samo u Bosni i Hercegovini, nego u većini zemalja. U trenutku kada se
političari otvore za dijalog s ljudima koje predstavljaju, građanima će biti
mnogo lakše da ih nađu.
- Svakodnevna iskustva nisu nužno banalna; ona često otvaraju puteve ka
političkim diskusijama do kojih drukčije ne bi ni došlo - o rasizmu,
seksizmu, nasilništvu, pravilima i autoritetu, donošenju odluka, kolektivnim
obavezama... Mediji trivijalizuju jer je to lako učiniti i mnogim novinarima
je jednostavnije karikirati politiku nego se baviti ozbiljnim analizama.
Meni lično se dopada činjenica da su političari zbog sveprisutnih kamera i
brze razmjene informacija prinuđeni da itekako razmisle o kvaliteti svojih
javnih nastupa.
- Osobno, radije bih da opasni ideolozi zavjere kuju na internetu, gdje ih
je lakše vidjeti, nego u mračnim budžacima izvan našeg vidnog polja.
Internet ne rekonstruira kulturu ili politiku, on vam olakšava ono čime se
želite baviti. Većina ljudi želi se baviti prilično hvale vrijednim,
društveno neškodljivim djelatnostima.
- Da, internet ce biti sredstvo autoritarne represije i nadzora. No, to ne
znači da se zato treba predavati. Mi aktivno učestvujemo u stvaranju i
oblikovanju sopstvene kulture. Ako dopustimo da internet postane još jedan
nedemokratski prostor, postoji obilje lidera, korporacija, majstora
propagande i propalica koji bi drage volje sve to preuzeli. Ali sam uvjeren
da možemo i moramo napraviti puno više, iskoristiti internet neuporedivo
bolje, i u politici ali i u životu općenito.
Tartuf Primus
42454565-1
Iz sličnih razloga, u neku ruku kao obavezno štivo za ovaj
seminar, prenosim gragmente iz intervjua koga je Viktor Ivančić
dao Danima (11.7.2008)
-
Te dobronamjerne kritike naprosto nemaju osnova. Može nam
se pripisati neagilnost i nesposobnost u bilo čemu, ali ne i kod
traženja oglasa: više godina plaćali smo različite marketinške agencije
da to rade za nas, jamčili smo provizije i do 50 posto po svakom
pribavljenom oglasu, ali rezultat je bio nula... Bojkot Ferala od
strane oglašivačke industrije, prema tome, jest empirijska činjenica, i
Feral za to nije kriv. To jest, kriv je, ali zbog svoje
uređivačke politike, a ne poslovne nesposobnosti.
-
Legitimno je tvrditi da Feral nije prilagodio
svoju uređivačku politiku "tržištu", pa je zbog toga propao. To je
očigledno točno. Ali je isto tako legitimno - ako znamo kakva je bila
Feralova uređivačka politika - progovoriti i o karakteru toga
"tržišta". Zbog čega bi se držalo neupitnim da hrvatsko "tržište"
uspostavlja bogomdana i neprikosnovena mjerila? Ja mislim da su ta
mjerila perverzna i štetna, jer generiraju uškopljeno i poslušničko
novinarstvo, a medijske korporacije to podupiru, zbog profita i
uništavanja nezavisne konkurencije, prisiljavajući svoje novinare da se
bez otpora povinuju takvim pravilima igre. Ako marketinško "tržište"
uspostavi sanitarni kordon prema listu koji se prodaje u 13-14 tisuća
primjeraka tjedno - zato jer ovaj njeguje teme koje su politički
neudobne i nema respekta prema profitnim lobijima novobogataša - onda ja
tu vidim djelovanje Komesarijata, a ne liberalnih standarda. Da se razumijemo, mene baš briga za oglase. Draže su mi novine koje ih nemaju,
nego one što ih imaju. Samo upozoravam - uzaludno, doduše - na generalnu
tendenciju koja je već dosegnula točku kada novinarstvo postaje puka
ambalaža za oglase. Nema šanse da ćete u hrvatskim novinama pročitati
išta osim hvalospjeva o, recimo, vlasnicima "Agrokora", ili "T-coma",
ili cijelog niza drugih "subjekata", jer bez njihovih reklama novine ne
mogu preživjeti. Tako "tržište", pod krinkom lažnog liberalizma,
kontinuirano sužava prostor slobode. Cenzura postaje kapilarna, podrazumijevajuća, nešto što je naprosto nužno usvojiti, jer ako to ne
učiniš iskopat ćeš si grob i još će te proglasiti "tržišno" neuspješnim.
A zapravo se radi o najobičnijem reketu koji je pretočen u sustav.
- Novine se više i ne uređuju u
novinskim redakcijama, kojima je oduzeta svaka autonomija, nego u
korporacijskim centrima moći, a ovi su opet navezani na svoje političke
i ekonomske partnere. Mediji više nisu tu da uistinu informiraju ili,
sačuvaj bože, kritički misle na iole nezgodan način, nego da proizvode
"javno mnijenje", iliti poželjno "društveno raspoloženje", kombinirajući
metode radikalne redukcije i gole propagande. Samo što više nije
potrebna politička sila da bi se to postiglo, dovoljna je zloupotreba
"tržišta" i privatnog vlasništva, a rezultati su daleko učinkovitiji.
Žižek bi to nazvao "nevidljivim nasiljem".
- Istina je da Feral i Hrvatska
nikada nisu bili u ljubavi. Postojali smo samo zato da stvaramo probleme
i govorimo o stvarima koje je većina htjela prešutjeti. Sva je sreća što
taj list nismo radili zbog nacionalnih interesa, već zbog interesa nas i
naših čitalaca. Tako će na gubitku biti relativno ograničena skupina
ljudi. Generalno uzevši, ne sumnjam da će život u Hrvatskoj biti
kvalitetniji i lagodniji bez Ferala: uvijek se, naime, živi
ljepše kad se manje zna.
-
Trend je opći, naravno, uopće nema sumnje da svijetom -
barem njegovom zapadnom stranom - vlada ideologija statusa quo i da su
mediji glavni prodavači te ideološke robe: to znači čuvati i promovirati
vrijednosti liberalnog kapitalizma kao "najboljeg od svih svjetova", te
pratiti inscenacije tobožnjih "promjena" koje zapravo simuliraju
kolektivnu vjeru u "progres" i "popravljanje stanja", a krajnje je skaredno postavljati radikalna pitanja i dovoditi sistem u pitanje. Sve
izvan apsolutne lojalnosti vladajućem neoliberalnom sustavu smatra se
politički nekorektnim i odioznim. Mediji se utoliko sve više obraćaju
potrošačima, a sve manje građanima, zato jer intencija i jest da se
građani u što većoj mjeri preoblikuju u potrošače. Dakle u klasu koja će
biti potkupljena lažnim mogućnostima izbora i vjerom u lagodniji život.
-
Osim toga, u malim tranzicijskim zemljama dokida se
margina. "Tržišta" funkcioniraju na principu sve ili ništa, nije
rezerviran ni geto za alternativu, a istovremeno su ta "tržišta" toliko
mala da ih se može potpuno destruirati u vrlo kratkom razdoblju. Na
velikim tržištima još uvijek se održava tradicija dobrog pisanja i tzv.
ozbiljnih novina koje neće imati samo komercijalno-zabavnu namjenu,
makar u nekim ograničenim enklavama. Ovdje se, međutim, obavlja
generalni izgon pameti iz novinarstva, vrlo temeljit i vrlo hitan.
Halapljivost je pogonsko gorivo tranzicije, i nikoga nije naročito briga
što će ostati kada se u općem pustošenju potroši supstanca struke, ono
nešto što zovemo vjerodostojnost. Možda je to pretenciozno i patetično,
ali stvarno mislim da je gašenje Ferala tužnije kao simptom, nego
kao činjenica nestanka jednog lista.
- Prošao sam mnogo gorih stvari u životu,
pa me napad Nacionala nije osobito uzbudio, a i dobro poznajem strvinarski mentalitet koji se u Hrvatskoj pedantno njeguje. Feral
je mnogima bio trn u oku, i desnima i lijevima, a naročito novinarima,
jer je u značajnom periodu služio kao ogledalo njihova vlastitog pizdunstva. Pokušaj naše moralne diskreditacije - i to prljavim
podvalama, i to u trenutku kada smo ugasili list - ima onu poznatu
domobransku poruku: "Eto, vidite da smo svi bili ista govna!" Ali nismo, jebi ga, bili smo vrlo različita govna. Kao da je to jednostavno biti izlučevina poput Pukanića ili Avdića. Nacionalu sam, inače,
poslao odgovor, ali ga - tipično kukavički - nisu htjeli objaviti, pa
predlažem Danima da to učine.
- Novinarstvo sve više postaje djelatnost
proizvodnje zabave, mijenjaju se i njegova svrha i njegova pravila: sve
je površnije, sve je optimističnije, sve je više lišeno kritičnosti, a
na djelu je i dosta bezobziran odnos prema činjenicama koje su nekad
smatrane "svetinjama". Sam čin "informiranja" pretpostavlja svakodnevno
izlaganje čitatelja baražnoj vatri senzacija, od kojih ni jedna nema
prioritet, a većina su gola konstrukcije samih medija. Magovi medijskih
korporacija propovijedaju "proizvodnju sadržaja", u čemu najprije treba
prepoznati negiranje autorstva, a "sadržaj" mu dođe nešto poput kokica
ili čokoladne kreme s lješnjacima: lako probavljivo, ugodno za nepca,
ali sasvim neobavezno. Budući da se traži količina, angažira se jeftina
radna snaga, s prosječnom pismenošću koja je sada već zastrašujuće
niska. Cijela priča zapravo postaje jako, jako jeftina. Ono što se
staromodno nazivalo "angažmanom" postalo je nepoželjno, ili dobro
skriveno, pa bih - koristeći se tim istim drevnim jezikom - današnju
ulogu novinarstva najradije nazvao reakcionarnom.
-
Nisam baš siguran da će se novinarstvo mijenjati -
osobito ne na bolje - ovisno o karakteru samoga medija. Čini mi se da je
tu bitna intencija, a ne tehnologija koja ga opslužuje. Međutim, uvijek
će biti onih koji znaju pisati i onih koji znaju čitati. Oni će već
pronaći kanale međusobne komunikacije, samo što će vjerojatno biti izvan
glavnih tokova. A to je možda i dobro.
-
Zaista današnju Hrvatsku ne doživljavam imalo boljom od
današnje Bosne i Hercegovine. Hrvatska samo koristi kvalitetniju šminku,
njezini građani imaju u prosjeku nešto veće plaće. Hrvatska uzgaja
iluziju o vlastitoj važnosti i kvaliteti, i to je zapravo sama suština
vladajuće politike. Sve što imamo je marketing na vlasti, pa je logično
da su mediji, i to oni poslušni, od prvorazredne političke važnosti. Ali
kada prononsirani neofašist održava koncert na glavnom zagrebačkom trgu,
pa još u organizaciji vlasti, onda mi se Bosna i Hercegovina čini kao
zemlja u koju se isplati emigrirati.
Trartuf Primus
| Pitam
sam tebe / Bh. Tartuf club (3) |
Dalje
<
1
| 2
| 3
> |
| |
|
RJEČNICI
Više
jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani
recnik
Onlinerecnik
>
Drugi rječnici
ALATI
Pretraživači Weba
Besplatan software
Dnevne vijesti
Google prevod
Pronađi knjigu
Arhiva vijesti
Sportski rezultati
PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični
alati
Stilistika
-
Jezik
-
Stil
-
Stilem
-
Retorika
-
Razgovor
-
Književni stil
-
Žurnalistički stil
-
Publicistički stil
-
Sekundarni stilovi
-
Polemika
Internet
SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr
SERVICE
-
Novinarska etika
-
Udruženja novinara
-
Medijske institucije
-
Evropski mediji
-
Inter. mediji
-
Reg. mreže
-
Međunarodne org.
-
Mediji u BiH
-
Novinska udruženja
-
Hrvatski tisak
-
Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
-
Mediji u Vojvodini
-
Medijski portali
-
Info portali
-
Škole novinarstva
-
Medijski zakoni
-
Radno vrijeme
GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović: Jedinstvena definicija
govora mržnje
nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra
Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući
i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još
preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan
naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i
drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno
sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira,
po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne,
socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava
fizičke likvidacije.
|
|