|
Mediji
Anti-Tiranida
Direkt
Maske
Domaći
teren
Blato
Bosanski
Čaplin
Kalkulacije
Legende
Ino-nafaka
Portreti
Bh.
proza
Mega
gluposti
Narod
Maheri
Dijaspora
Humoreska
Božji ljudi
Mostarke
Zemlja Bosna
Liskaluci
Links/Gadgets
Intervju
Zanimljivosti
Iza kulisa
Anti-naci priručnik
|
Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s
nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci
nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom
jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake
dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar
privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na
raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.
Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti
saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i
suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao
pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da
nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava,
uloga i iskustava.
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti,
stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet
književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se
dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.
|
| |
| Pitam
sam tebe / Maske (3) |
Dalje
<
1 |
2 | 3 | 4 |
5 | > |
MASKE - Mentalne vježbe
- AGENCIJSKI IZBOR
Vesna Marjanović
Maske, maskiranje i rituali u
Srbiji
PREDGOVOR
Studija Maske, maskiranje i rituali u Srbiji rezultat je istraživačkog rada
sprovedenog tokom poslednjih decenija XX i početkom XXI veka.
Fenomeni maskiranja i njima odgovarajući obredi sa maskama u dosadašnjim
proučavanjima savremene srpske etnologije i antropologije su marginalizovani i
nije im posvećivana odgovarajuća pažnja. Sistematizacijom i objedinjavanjem
jednog dela postojećih istraživanja sa recentnim empirijskim materijalom,
pružaju se mogućnosti u predstavljanju ovih fenomena kulture u novom svetlu.
Takav pristup nametnuo je i neka nova pitanja na koja do sada nisu traženi
odgovori, kao što su, na primer, pitanja kako se danas tretira prerušavanje i
kako se unutar toga razvija komunikacija u Srbiji i njenom društvu u celini i da
li egzistira Bahtinovska ulična „smehovna kultura“ u društvenoj stvarnosti
obrnutog reda? Da li je moguće fokusirati problem zamišljenog i ostvarenog reda
tretirajući maskiranje kao sastavni deo dozvoljene/nedozvoljene granice?
Uvođenjem novog empirijskog materijala, komparativno sagledanog sa postojećim,
učinjen je pokušaj u ostvarivanju dijaloga između tradicije i savremenosti,
načina mišljenja i ponašanja u tradicionalnom modelu društva i savremenog
ophođenja putem rituala sa maskama. Da su maske, maskiranje i odgovarajući
rituali imali određena značenja i na srpskom kulturnom prostoru neosporno je,
međutim, uvek su nekako sagledavani prarcijalno u svetlu tradicionalnog načina
mišljenja društva, posebno onog koncepta koji se vezuje za ruralnu sferu i davno
prevaziđenih magijsko-religijskih rituala. Prema tome, u ovoj studiji prvi put
se u srpskoj etnologiji sučeljavaju sakupljeni rituali sa maskiranim učesnicima
i istražuju kao kompleksne pojave „obrnutog oblačenja“ ili „obrednog odevanja“
koje se izdvajaju iz svakodnevice. Prihvatanjem postavljenog cilja pošlo se od
činjenice da su tradicionalni i savremeni oblici objedinjeni zajedničkim
imeniteljem – homogenim prostorom, ali i konceptom multikulturalnosti podneblja,
procesima akulturacije i slikom društvene stvarnosti.
S obzirom na to da u širem regionu postoje monografije koje se bave ovom
tematikom* , jedno od osnovnih koncepcijskih opredeljenja u okviru proučavanja
bilo je i stvaranje jedne početne etnološke studije o maski i maskiranju na
prostoru Srbije, koja bi obuhvatila čitavo stanovništvo sa svim osobenostima,
sličnostima i razlikama. Dakle, takva studija je bila zamišljena u formi
transkulturalnosti**.
Tako postavljeni zadatak doprineće svakako boljem razumevanju ne samo razvoja
narodne kulture u celini već i razumevanju oblika transformacija i procesa
akulturacija koji su se odvijali u Srbiji. Osim toga, maske i maskiranje nisu
samo forme mišljenja već su i ono čime se misli. Sličnosti i razlike uočene kod
susednog stanovništva, van granica Srbije, koriste se da bi se odredio opšti
presek kulture prerušavanja na području Srbije. Od ishoda rasprave u ovoj
studiji u formalnom obliku, zavisi i određenje funkcija maskiranja kao jednog od
oblika komunikacije proučavanog društva.
Oslobađanje od teorija ili hipotetičkih stavova iz prethodnih proučavanja ne
znači i njihovo negiranje. One su na neki način utemeljene u srpskoj etnologiji,
tj. istorijsko-genetski i evolucionistički pravac uz komparativno dijahroni
metod.
Studija predstavlja neznatno dopunjen tekst doktorske disertacije Maskiranje u
ritualima stanovništva Srbije, odbranjene na Filozofskom fakultetu u Beogradu,
pred komisijom: prof. dr Branko Ćupurdija, dr Senka Kovač, docent, prof. dr Ivan
Kovačević i prof. dr Olivera Vasić.
Ovom prilikom želim da se zahvalim na pomoći jednom broju kolega i prijatelja,
njihovoj spremnosti da sa mnom vode rasprave i bez čije pomoći ova studija ne bi
bila uobličena i predstavljena javnosti. Započete konsultacije sa prerano
preminulim mentorom, prof. dr Dušanom Bandićem, na čiji sam se predlog i
prihvatila ovog posla, nastavila sam uz pomoć jednog broja stručnjaka koji su
izrazili spremnost i zainteresovanost za istraživanja kojima sam se posvetila.
Veliku zahvalnost izražavam dr Mirjani Maluckov, muzejskom savetniku, dr Biljani
Sikimić, lingvisti iz Balkanološkog instituta SANU, prof. dr Oliveri Vasić,
etnokoreologu, prof dr Branku Ćupurdiji i akademiku Petru Vlahoviću. Etnolozi,
kustosi u muzejima Srbije – mr Miodrag Aleksić, Živka Romelić, Dragan Minić,
Dejan Krstić, Nataša Nikolić, nesebično su ustupali svoje podatke (informacije i
ilustrativni materijal). Zahvalnost dugujem i kolegi Milošu Matiću, kustosu
Etnografskog muzeja u Beogradu i Gordani Jolić, dokumentaristi Etnološkog
odeljenja Muzeja Vojvodine u Novom Sadu. Posebnu zahvalnost upućujem
koleginicama Outi Peisi (Outi Peisa) etnologu u Muzeju grada Helsinkija, iz
Finske i Cvetani Manevoj, etnologu iz Regionalnog istorijskog muzeja iz Pernika
u Bugarskoj, kao i kolegama iz muzeja i instituta iz Ljubljane, Zagreba, Skoplja
koji su mi nabavljali neophodnu literaturu.
Kazivači na terenu iskazivali su usrdnost, gostoprimstvo i spremnost da odgovore
na brojna pitanja dajući iscrpne odgovore, što je olakšalo prikupljanje građe
tokom svih ovih godina koje sam provela na raznim terenima u Srbiji i van Srbije.
Naposletku, dugujem zahvalnost svojoj porodici, suprugu Milanu i sinovima Urošu
i Luki, koji su u periodu mog intenzivnog rada imali strpljenja i razumevanja za
moja odsustvovanja i posvećenost tokom pisanja studije. Oni su mi stalna
inspiracija u radu.
*M. A r n a u d o v, Studii
vъrhu obredi i legendi, I i II, Sofiя 1971, G. K r a e v, Bъlgarski maskaradni
igri, Sofiя, 1996; Maska i bulo, Sofiя, 2003, N. K u r e t, Maske slovenskih
pokrajin, Ljubljana, 1984. I. L o z i c a, Izvan teatra, Zagreb, 1990;
I. L o z i c a, Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997; R. V u l c ã n e s c u,
Mãştile populare, Bucureşti, 1970; U j v á r i Z. Játék és maszk, I-III,
Debrecen, 1983.
**Termin transkulturalnost
preuzet iz analitičkog članka Volfganga Velša, Transkulturalnost, forma
današnjih kultura koja se menja, Kultura, časopis za teoriju i sociologiju
kulture i medija, 102, Beograd, 2002, 70–89. Autor koristi prefiks trans u
terminu transkulturalnost sa dvojnim značenjem: trans kao transverzalno koji
vodi ka rađanju novog oblika koji nadilazi tradicionalni izgled kulture i u
značenju iznad u poređenju sa dosadašnjim oblicima kulturnih procesa.
Studija Maske,
maskiranje i rituali u Srbiji rezultat je istraživačkog rada sprovedenog tokom
poslednjih decenija XX i početkom XXI veka.
Fenomeni maskiranja i njima odgovarajući obredi sa maskama u dosadašnjim
proučavanjima savremene srpske etnologije i antropologije su marginalizovani i
nije im posvećivana odgovarajuća pažnja. Sistematizacijom i objedinjavanjem
jednog dela postojećih istraživanja sa recentnim empirijskim materijalom,
pružaju se mogućnosti u predstavljanju ovih fenomena kulture u novom svetlu.
Takav pristup nametnuo je i neka nova pitanja na koja do sada nisu traženi
odgovori, kao što su, na primer, pitanja kako se danas tretira prerušavanje i
kako se unutar toga razvija komunikacija u Srbiji i njenom društvu u celini i da
li egzistira Bahtinovska ulična „smehovna kultura“ u društvenoj stvarnosti
obrnutog reda? Da li je moguće fokusirati problem zamišljenog i ostvarenog reda
tretirajući maskiranje kao sastavni deo dozvoljene/nedozvoljene granice?
Uvođenjem novog empirijskog materijala, komparativno sagledanog sa postojećim,
učinjen je pokušaj u ostvarivanju dijaloga između tradicije i savremenosti,
načina mišljenja i ponašanja u tradicionalnom modelu društva i savremenog
ophođenja putem rituala sa maskama. Da su maske, maskiranje i odgovarajući
rituali imali određena značenja i na srpskom kulturnom prostoru neosporno je,
međutim, uvek su nekako sagledavani prarcijalno u svetlu tradicionalnog načina
mišljenja društva, posebno onog koncepta koji se vezuje za ruralnu sferu i davno
prevaziđenih magijsko-religijskih rituala. Prema tome, u ovoj studiji prvi put
se u srpskoj etnologiji sučeljavaju sakupljeni rituali sa maskiranim učesnicima
i istražuju kao kompleksne pojave „obrnutog oblačenja“ ili „obrednog odevanja“
koje se izdvajaju iz svakodnevice. Prihvatanjem postavljenog cilja pošlo se od
činjenice da su tradicionalni i savremeni oblici objedinjeni zajedničkim
imeniteljem – homogenim prostorom, ali i konceptom multikulturalnosti podneblja,
procesima akulturacije i slikom društvene stvarn osti.
http://www.knjizara.com/index.php?gde=@http%3A//www.knjizara.com/pls/sasa/knjizara.knjiga%3Fk_id%3D121032@
Knjiga Moć maske Sanje
Domazet sadrži pet drama, o Mileni Pavlović Barili, Koko Šanel, Vladislavu
Petkoviću Disu, Fridi Kalo i Margeriti Gotje i pet priča o istim likovima. Ovako
komponovana knjiga u našoj se književnosti pojavljuje prvi put. Likovi o kojima
Sanja Domazet piše drame i priče, iako udaljeni, slični su u nečemu: imaju bolnu
predodređenost da budu drugačiji, kako na polju svoje privatnosti, tako i u
umetnosti koja im je bila i usud i strast. Moć maske knjiga je i o unutrašnjosti
maske, ljudskom licu, koje nam se, blistavo, lirsko, ali i zastrašujuće, ukazuje
u ovoj knjizi, onom licu koje nam ogledala odavno već ne pokazuju.
Istinska ličnost
je najdublji dio nas, Božje dijete u nama. Ranjeno dijete -
negativni, potisnuti fragmenti dječje psihe. Nesavršeni roditelji ne mogu dati
djetetu apsolutnu ljubav, dijete zaključuje da ne valja, osjeća se odbačeno i
frustrirano, potiskuje mržnju. Maska je idealizirana slika o
sebi - stvara još veću napetost jer ne možemo realizirati previsoke standarde
lažne ličnosti. Maske: ljubavi, snage i mirnoće. Najčešće
kombinacija svih triju u jednoj osobi, obično jedna prevladava. Rješenje -
oslobađanje od maski, osvještavanje lažne ličnosti. Proživljavanjem negativnih
osjećaja pretvaramo ih u pozitivne, sve više usklađujemo intelekt i emocije,
djelujemo iz intuitivnog dijela ličnosti, postajemo sve odgovorniji i spontaniji,
a time i sretniji.
http://www.trazimoistinu.com/?id=teme_seminara&read=1
| Pitam
sam tebe / Maske (3) |
Dalje
<
1 |
2 | 3 | 4 |
5 | > |
| |
|
RJEČNICI
Više
jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani
recnik
Onlinerecnik
>
Drugi rječnici
ALATI
Pretraživači Weba
Besplatan software
Dnevne vijesti
Google prevod
Pronađi knjigu
Arhiva vijesti
Sportski rezultati
PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični
alati
Stilistika
-
Jezik
-
Stil
-
Stilem
-
Retorika
-
Razgovor
-
Književni stil
-
Žurnalistički stil
-
Publicistički stil
-
Sekundarni stilovi
-
Polemika
Internet
SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr
SERVICE
-
Novinarska etika
-
Udruženja novinara
-
Medijske institucije
-
Evropski mediji
-
Inter. mediji
-
Reg. mreže
-
Međunarodne org.
-
Mediji u BiH
-
Novinska udruženja
-
Hrvatski tisak
-
Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
-
Mediji u Vojvodini
-
Medijski portali
-
Info portali
-
Škole novinarstva
-
Medijski zakoni
-
Radno vrijeme
GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović: Jedinstvena definicija
govora mržnje
nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra
Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući
i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još
preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan
naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i
drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno
sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira,
po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne,
socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava
fizičke likvidacije.
|
|