Web Without Pictures  Pitam Sam Tebe digitalna fioka za novinare - RSS
 PočetakTartuf ClubErazmoLožionaProvaleUbleheIsplivaloMudre glaveBožje slugePretraga

   

 
                                        
 
Tekstologija Bosansko-Balkanske Demokratije  /  
Novinarska etika

                                             

                            
      Mediji
  Anti-Tiranida    
  Direkt
  Maske
 
Domaći teren
 
Blato
  Bosanski Čaplin
  Kalkulacije
  Legende
 
  Ino-nafaka
  Portreti
  Bh. proza
  Mega gluposti
      
     Narod

 
Maheri
 
Dijaspora
 
Humoreska
 
Božji ljudi
 
Mostarke
 
Zemlja Bosna
 
Liskaluci
 
Links/Gadgets  


  Intervju
  Zanimljivosti
  Iza kulisa
  Anti-naci priručnik 


  CNN RSS
 
  REUTER RSS
  Kult.InfoRSS
  BH.RSS
  BBCSERBIAN.com

Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.

Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava, uloga i iskustava. 
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti, stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.

 


 

 
Pitam sam tebe / Maske (3) Dalje  <  | 2 | 3 | 4 | 5 | >


MASKE - Mentalne vježbe - AGENCIJSKI IZBOR



Vesna Marjanović

Maske, maskiranje i rituali u Srbiji

PREDGOVOR

Studija Maske, maskiranje i rituali u Srbiji rezultat je istraživačkog rada sprovedenog tokom poslednjih decenija XX i početkom XXI veka.
Fenomeni maskiranja i njima odgovarajući obredi sa maskama u dosadašnjim proučavanjima savremene srpske etnologije i antropologije su marginalizovani i nije im posvećivana odgovarajuća pažnja. Sistematizacijom i objedinjavanjem jednog dela postojećih istraživanja sa recentnim empirijskim materijalom, pružaju se mogućnosti u predstavljanju ovih fenomena kulture u novom svetlu. Takav pristup nametnuo je i neka nova pitanja na koja do sada nisu traženi odgovori, kao što su, na primer, pitanja kako se danas tretira prerušavanje i kako se unutar toga razvija komunikacija u Srbiji i njenom društvu u celini i da li egzistira Bahtinovska ulična „smehovna kultura“ u društvenoj stvarnosti obrnutog reda? Da li je moguće fokusirati problem zamišljenog i ostvarenog reda tretirajući maskiranje kao sastavni deo dozvoljene/nedozvoljene granice?
Uvođenjem novog empirijskog materijala, komparativno sagledanog sa postojećim, učinjen je pokušaj u ostvarivanju dijaloga između tradicije i savremenosti, načina mišljenja i ponašanja u tradicionalnom modelu društva i savremenog ophođenja putem rituala sa maskama. Da su maske, maskiranje i odgovarajući rituali imali određena značenja i na srpskom kulturnom prostoru neosporno je, međutim, uvek su nekako sagledavani prarcijalno u svetlu tradicionalnog načina mišljenja društva, posebno onog koncepta koji se vezuje za ruralnu sferu i davno prevaziđenih magijsko-religijskih rituala. Prema tome, u ovoj studiji prvi put se u srpskoj etnologiji sučeljavaju sakupljeni rituali sa maskiranim učesnicima i istražuju kao kompleksne pojave „obrnutog oblačenja“ ili „obrednog odevanja“ koje se izdvajaju iz svakodnevice. Prihvatanjem postavljenog cilja pošlo se od činjenice da su tradicionalni i savremeni oblici objedinjeni zajedničkim imeniteljem – homogenim prostorom, ali i konceptom multikulturalnosti podneblja, procesima akulturacije i slikom društvene stvarnosti.
S obzirom na to da u širem regionu postoje monografije koje se bave ovom tematikom* , jedno od osnovnih koncepcijskih opredeljenja u okviru proučavanja bilo je i stvaranje jedne početne etnološke studije o maski i maskiranju na prostoru Srbije, koja bi obuhvatila čitavo stanovništvo sa svim osobenostima, sličnostima i razlikama. Dakle, takva studija je bila zamišljena u formi transkulturalnosti**.
Tako postavljeni zadatak doprineće svakako boljem razumevanju ne samo razvoja narodne kulture u celini već i razumevanju oblika transformacija i procesa akulturacija koji su se odvijali u Srbiji. Osim toga, maske i maskiranje nisu samo forme mišljenja već su i ono čime se misli. Sličnosti i razlike uočene kod susednog stanovništva, van granica Srbije, koriste se da bi se odredio opšti presek kulture prerušavanja na području Srbije. Od ishoda rasprave u ovoj studiji u formalnom obliku, zavisi i određenje funkcija maskiranja kao jednog od oblika komunikacije proučavanog društva.
Oslobađanje od teorija ili hipotetičkih stavova iz prethodnih proučavanja ne znači i njihovo negiranje. One su na neki način utemeljene u srpskoj etnologiji, tj. istorijsko-genetski i evolucionistički pravac uz komparativno dijahroni metod.
Studija predstavlja neznatno dopunjen tekst doktorske disertacije Maskiranje u ritualima stanovništva Srbije, odbranjene na Filozofskom fakultetu u Beogradu, pred komisijom: prof. dr Branko Ćupurdija, dr Senka Kovač, docent, prof. dr Ivan Kovačević i prof. dr Olivera Vasić.
Ovom prilikom želim da se zahvalim na pomoći jednom broju kolega i prijatelja, njihovoj spremnosti da sa mnom vode rasprave i bez čije pomoći ova studija ne bi bila uobličena i predstavljena javnosti. Započete konsultacije sa prerano preminulim mentorom, prof. dr Dušanom Bandićem, na čiji sam se predlog i prihvatila ovog posla, nastavila sam uz pomoć jednog broja stručnjaka koji su izrazili spremnost i zainteresovanost za istraživanja kojima sam se posvetila. Veliku zahvalnost izražavam dr Mirjani Maluckov, muzejskom savetniku, dr Biljani Sikimić, lingvisti iz Balkanološkog instituta SANU, prof. dr Oliveri Vasić, etnokoreologu, prof dr Branku Ćupurdiji i akademiku Petru Vlahoviću. Etnolozi, kustosi u muzejima Srbije – mr Miodrag Aleksić, Živka Romelić, Dragan Minić, Dejan Krstić, Nataša Nikolić, nesebično su ustupali svoje podatke (informacije i ilustrativni materijal). Zahvalnost dugujem i kolegi Milošu Matiću, kustosu Etnografskog muzeja u Beogradu i Gordani Jolić, dokumentaristi Etnološkog odeljenja Muzeja Vojvodine u Novom Sadu. Posebnu zahvalnost upućujem koleginicama Outi Peisi (Outi Peisa) etnologu u Muzeju grada Helsinkija, iz Finske i Cvetani Manevoj, etnologu iz Regionalnog istorijskog muzeja iz Pernika u Bugarskoj, kao i kolegama iz muzeja i instituta iz Ljubljane, Zagreba, Skoplja koji su mi nabavljali neophodnu literaturu.
Kazivači na terenu iskazivali su usrdnost, gostoprimstvo i spremnost da odgovore na brojna pitanja dajući iscrpne odgovore, što je olakšalo prikupljanje građe tokom svih ovih godina koje sam provela na raznim terenima u Srbiji i van Srbije.
Naposletku, dugujem zahvalnost svojoj porodici, suprugu Milanu i sinovima Urošu i Luki, koji su u periodu mog intenzivnog rada imali strpljenja i razumevanja za moja odsustvovanja i posvećenost tokom pisanja studije. Oni su mi stalna inspiracija u radu.

*M. A r n a u d o v, Studii vъrhu obredi i legendi, I i II, Sofiя 1971, G. K r a e v, Bъlgarski maskaradni igri, Sofiя, 1996; Maska i bulo, Sofiя, 2003, N. K u r e t, Maske slovenskih pokrajin, Ljubljana, 1984. I. L o z i c a, Izvan teatra, Zagreb, 1990;
I. L o z i c a, Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997; R. V u l c ã n e s c u, Mãştile populare, Bucureşti, 1970; U j v á r i Z. Játék és maszk, I-III, Debrecen, 1983.

**Termin transkulturalnost preuzet iz analitičkog članka Volfganga Velša, Transkulturalnost, forma današnjih kultura koja se menja, Kultura, časopis za teoriju i sociologiju kulture i medija, 102, Beograd, 2002, 70–89. Autor koristi prefiks trans u terminu transkulturalnost sa dvojnim značenjem: trans kao transverzalno koji vodi ka rađanju novog oblika koji nadilazi tradicionalni izgled kulture i u značenju iznad u poređenju sa dosadašnjim oblicima kulturnih procesa.


Studija Maske, maskiranje i rituali u Srbiji rezultat je istraživačkog rada sprovedenog tokom poslednjih decenija XX i početkom XXI veka.
Fenomeni maskiranja i njima odgovarajući obredi sa maskama u dosadašnjim proučavanjima savremene srpske etnologije i antropologije su marginalizovani i nije im posvećivana odgovarajuća pažnja. Sistematizacijom i objedinjavanjem jednog dela postojećih istraživanja sa recentnim empirijskim materijalom, pružaju se mogućnosti u predstavljanju ovih fenomena kulture u novom svetlu. Takav pristup nametnuo je i neka nova pitanja na koja do sada nisu traženi odgovori, kao što su, na primer, pitanja kako se danas tretira prerušavanje i kako se unutar toga razvija komunikacija u Srbiji i njenom društvu u celini i da li egzistira Bahtinovska ulična „smehovna kultura“ u društvenoj stvarnosti obrnutog reda? Da li je moguće fokusirati problem zamišljenog i ostvarenog reda tretirajući maskiranje kao sastavni deo dozvoljene/nedozvoljene granice?
Uvođenjem novog empirijskog materijala, komparativno sagledanog sa postojećim, učinjen je pokušaj u ostvarivanju dijaloga između tradicije i savremenosti, načina mišljenja i ponašanja u tradicionalnom modelu društva i savremenog ophođenja putem rituala sa maskama. Da su maske, maskiranje i odgovarajući rituali imali određena značenja i na srpskom kulturnom prostoru neosporno je, međutim, uvek su nekako sagledavani prarcijalno u svetlu tradicionalnog načina mišljenja društva, posebno onog koncepta koji se vezuje za ruralnu sferu i davno prevaziđenih magijsko-religijskih rituala. Prema tome, u ovoj studiji prvi put se u srpskoj etnologiji sučeljavaju sakupljeni rituali sa maskiranim učesnicima i istražuju kao kompleksne pojave „obrnutog oblačenja“ ili „obrednog odevanja“ koje se izdvajaju iz svakodnevice. Prihvatanjem postavljenog cilja pošlo se od činjenice da su tradicionalni i savremeni oblici objedinjeni zajedničkim imeniteljem – homogenim prostorom, ali i konceptom multikulturalnosti podneblja, procesima akulturacije i slikom društvene stvarn osti.
http://www.knjizara.com/index.php?gde=@http%3A//www.knjizara.com/pls/sasa/knjizara.knjiga%3Fk_id%3D121032@


Knjiga Moć maske Sanje Domazet sadrži pet drama, o Mileni Pavlović Barili, Koko Šanel, Vladislavu Petkoviću Disu, Fridi Kalo i Margeriti Gotje i pet priča o istim likovima. Ovako komponovana knjiga u našoj se književnosti pojavljuje prvi put. Likovi o kojima Sanja Domazet piše drame i priče, iako udaljeni, slični su u nečemu: imaju bolnu predodređenost da budu drugačiji, kako na polju svoje privatnosti, tako i u umetnosti koja im je bila i usud i strast. Moć maske knjiga je i o unutrašnjosti maske, ljudskom licu, koje nam se, blistavo, lirsko, ali i zastrašujuće, ukazuje u ovoj knjizi, onom licu koje nam ogledala odavno već ne pokazuju.


Istinska ličnost je najdublji dio nas, Božje dijete u nama. Ranjeno dijete - negativni, potisnuti fragmenti dječje psihe. Nesavršeni roditelji ne mogu dati djetetu apsolutnu ljubav, dijete zaključuje da ne valja, osjeća se odbačeno i frustrirano, potiskuje mržnju. Maska je idealizirana slika o sebi - stvara još veću napetost jer ne možemo realizirati previsoke standarde lažne ličnosti. Maske: ljubavi, snage i mirnoće. Najčešće kombinacija svih triju u jednoj osobi, obično jedna prevladava. Rješenje - oslobađanje od maski, osvještavanje lažne ličnosti. Proživljavanjem negativnih osjećaja pretvaramo ih u pozitivne, sve više usklađujemo intelekt i emocije, djelujemo iz intuitivnog dijela ličnosti, postajemo sve odgovorniji i spontaniji, a time i sretniji.

http://www.trazimoistinu.com/?id=teme_seminara&read=1


Pitam sam tebe / Maske (3) Dalje  <  | 2 | 3 | 4 | 5 | >
 

                                            

RJEČNICI
Više jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani recnik
Onlinerecnik
 > Drugi rječnici


  ALATI
 
Pretraživači Weba
 
Besplatan software
 
Dnevne vijesti
 
Google prevod
 
Pronađi knjigu
  Arhiva vijesti
  Sportski rezultati


PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični alati

Stilistika
  - Jezik
  - Stil
  - Stilem
  - Retorika
  - Razgovor
  - Književni stil

  - Žurnalistički stil
  - Publicistički stil
  - Sekundarni stilovi
  - Polemika

Internet


SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr


SERVICE
- Novinarska etika
- Udruženja novinara
- Medijske institucije
- Evropski mediji
- Inter. mediji
- Reg. mreže
- Međunarodne org.
- Mediji u BiH
- Novinska udruženja
- Hrvatski tisak
- Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
- Mediji u Vojvodini
- Medijski portali
- Info portali
- Škole novinarstva
- Medijski zakoni

-
Radno vrijeme


GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović:
Jedinstvena definicija
govora mržnje nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira, po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne, socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava fizičke likvidacije.




 


 


 

 

 
SADRŽAJ - Tartuf Club  Erazmo Lo
žiona Provale Ublehe Isplivalo Mudre glave Božje sluge RSS- Feeds


 Mediji -
Anti-Tiranida | Rafal | Maske | Domaći teren | Blato | Bosanski Čaplin | Kalkulacije | Legende | Ino-nafaka | Portreti | Bh. proza | Mega gluposti
 Narod - Maheri | Dijaspora | Humoreska | Božji ljudi | Mostarke | Zemlja Bosna | Liskaluci | Links/Gadgets  

Copyright © Herceg Press  (hercegpress@yahoo.com)