Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske i Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta, u Bosni i Hercegovini je koncem svibnja ove godine bilo 493.765 nezaposlenih osoba, dok državni Zavod za zapošljavanje Republike Hrvatske u lipnju ove godine, barem sudeći po evidenciji, bilježi nešto više od 222 tisuće nezaposlenih.

Dnevni list piše kako kod nas samo Federacija broji 344.633 nezaposlene osobe, od čega su nešto više od polovine žene. Među nezaposlenima u Federaciji najviše je stručnih osoba, odnosno kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika, osoba sa srednjom stručnom spremom, visokom školskom spremom i visokom stručnom spremom.

Gotovo 102 tisuće osoba u Federaciji nikad nije imalo posao, odnosno po prvi puta traže zaposlenje, a na evidenciji nezaposlenih bilježi se i 81 tisuća demobiliziranih vojnika.

Od ukupnog broja registriranih nezaposlenih u Federaciji, prema podatcima Federalnog zavoda za zapošljavanje, najveći broj registriranih nezaposlenih nalazi se u Tuzlanskoj županiji, dok je najmanji broj u Bosansko - podrinjskoj županiji.

Kad su u pitanju nezaposleni u Federaciji, brojke su početkom godine bile još i gore. Naime, prema podatcima Federalnog zavoda za zapošljavanje, u Federaciji se od Nove godine do konca svibnja zaposlilo 27.277 osoba, od čega je u svibnju posao dobilo gotovo pet tisuća osoba, točnije 4900 osoba.

Pincom.info / Fena (10.7.2008):Tužiteljstvo Tuzlanske županije obustavilo je istragu protiv Nusreta Imamovića iz Gornje Maoče kod Brčkog koja je pokrenuta zbog osnovane sumnje da je za 13 učenika osnovne škole izvodio nastavu po jordanskom nastavnom planu i programu.

Istraga protiv Imamovića obustavljena je zbog nedostatka dokaza, a pokrenuta je zbog sumnje da je od rujna 2005. do lipnja 2007. godine u Gornjoj Maoči bez suglasnosti Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Tuzlanske županije te suprotno Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju izvodio nastavu po jordanskom nastavnom planu i programu.

Na temelju prikupljenih dokaza Tužiteljstvo smatra da osumnjičeni Nusret Imamović nije počinio kazneno djelo, a u obrazloženju stoji da bi kazneno djelo značilo da se počinitelj neovlašteno i za nagradu bavi određenim zanimanjem, za što je potrebna dozvola nadležnog organa, odnosno organizacije te se konstatira da je nagradu primio, ali da je nije tražio.

Osim toga većina roditelja u svojim iskazima potvrdila je da je pripremala djecu tijekom prve školske godine za izvanredno polaganje nastave u Jordanskoj školi "Al Amel" u Sarajevu, te da su u tijeku druge školske godine djeca bila upisana kao redoviti đaci...

Nezavisne novine (09.07.2008): Svake godine komisije u Vladi Federacije BiH i njenim ministarstvima potroše po nekoliko miliona KM. Revizori ukazuju da nema dokaza da članovi ovih komisija svoje zadatke izvršavaju van radnog vremena i da su to poslovi koji su van opisa njihovih radnih mjesta. No, činjenica je da pojedinci kroz ovaj angažman obezbijede dodatne zarade i od više desetina hiljada maraka godišnje.
U isto vrijeme, niko ne zna koliko komisija djeluje i šta one zaista urade jer nijedna od njih ne objavljuje izvještaje o radu.
Administracija u FBiH je glomazna, spora, neučinkovita i skupa, a na brojne ministre, pomoćnike, zamjenike i savjetnike dolaze još i brojne komisije. I tako je na svim nivoima vlasti.
Upravo zbog ovoga međunarodna zajednica insistira na reformi javne uprave, tražeći da ona bude moderna, brza i učinkovita. Ali "magla" koja vlada oko komisija i ugovora o djelu ostavlja prostor da odgovorni pojedinci budu "dobri" svojim prijateljima i obezbijede im dobru dodatnu zaradu na jednostavan način.
Uostalom, kako drugačije razumjeti činjenicu da su spiskovi komisija i njihovih članova dobro čuvana tajna, čak i za zastupnike u parlamentima.
BiH jeste žrtva korupcije, a korupcija je rezultat nepostojanja savjesti izabranih dužnosnika koji godinama nakon uspostave demokracije vjeruju da su javne pare koje su im povjerene njihovo privatno vlasništvo. Situacija se neće promijeniti dok se ne promijeni svijest izabranih dužnosnika, odnosno svijest birača.  

Vjekoslav Domljan, predsjednik Glavnog odbora Naše Stranke  (Feral Tribune, 15. lipnja, 2008.): Profesor Willem Buiter s London School of Economics je kazao prije desetak dana, a Financial Times objavio na naslovnici, da nema nikakvog opravdanja da jedna mala zemlja kao što je Engleska ima svoju valutu. No, naše vladajuće elite, ponosne na KM…. Grube računice kazuju da postojeća masovna nezaposlenost vodi silnom izgubljenom dohotku, koji iznosi minimalno tri milijarde eura godišnje.

 - BiH se nalazi u merkantilnoj fazi razvoja, u onoj koja je postojala u Zapadnoj Europi u prvoj etapi novog vijeka od otkrića Amerike do razvoja željeznica 1820-ih. Zato se u BiH još uvijek osjeća zadah mračnog doba, srednjeg vijeka. Merkantilni duh se u BiH ispoljava kroz ponašanje etno-kartela, koji kontroliraju uvoz roba na "svoju" teritoriju. Vodeća djelatnost u BiH je trgovina, kako po doprinosu stvaranju ukupnog dohotka tako i po broju radnih mjesta. Industrijska proizvodnja je barem dva puta manja nego što bi trebala biti.

Biljana Jandrić, portparol Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS): Gorući problem je gerijatrija, odnosno specijalna grana medicine kojoj je cilj briga o starijima i koja tretira njihove patologije i nastoji ublažiti psihičku i fizičku bol. Imamo svaki dan 'borbu' s pacijentima starijim od 70 godina, jer ljudi neće kućama. Pojedinci nam znaju reći: 'Molim vas, ostavite me još danas da ručam'".

Više od 300 ljudi iz Hadžića i Han Pijeska u najvećem postotku od karcinoma umrlo je od kraja rata do danas, što mnogi liječnici dovode u vezu s utjecajem radioaktivnog i toksičnog osiromašenog uranija kojeg su NATO snage koristile u bombardiranju položaja Vojske Republike Srpske 1995. godine, pišu Nezavisne novine.
Točne podatke o broj umrlih i oboljelih u BiH zbog utjecaja osiromašenog uranija niko nema. Hadžićani, koji su danas rasuti po cijelom svijetu, bili su najviše izloženi radioaktivnoj i toksičnoj prašini nakon bombardovanja bivšeg Remontnog centra u Hadžićima. Oni, navodi list, tvrde da je broj umrlih znatno veći jer su izbjegli iz Hadžića umirali od karcinoma i u drugim državama.
Slavica Jovanović, doktorica u Domu zdravlja u Bratuncu, gradu u koji je poslije rata izbjeglo najviše Srba iz Hadžića, pratila je zdravlje ovih ljudi u razdoblju od 1996. do 2000. godine. Kaže da su 2000. godine u Bratuncu boravili i  profesori iz Velike Britanije koji su dokazali postojanje osiromašenog uranija u organizmima ljudi izbjeglih iz Hadžića.
"Oni su analizirali uzorke 17 osoba iz Hadžića, Đakova, Kline i jednog novinara BBC-ja. Potvrdili su da su ljudi iz Hadžića bili izloženi osiromašenom uraniju i zaključili su da uranij odložen u plućima nastavlja da se mobilizira", kaže Jovanović za "Nezavisne novine.
Zdravstvene probleme ima i stanovništvo koje se vratilo u Hadžiće 1996. godine, nakon reintegracije općine Sarajevskog kantona. Zbog nemara bh. vlasti prema njima, posebno su ogorčeni stanovnici sela Grivići koje se nalazi pored bombardiranog bivšeg Remontnog zavoda u Hadžićima. Mnogi od njih više i ne žele da razgovaraju o ovoj temi.
6.7.2008.
Pincom.info

Nezavisne novine (14.06.2008 ): Darko Marković, nacionalni koordinator za kontrolu duhana u Republici Srpskoj, tvrdi da u BiH oko 37 odsto stanovništva stalno puši, što je gotovo duplo više od evropskog prosjeka. "Ako uključimo pasivne pušače onda je taj broj duplo veći. U evropskim zemljama puši oko 19 odsto stanovništva. Istraživanja govore da BiH spada u zemlje s najviše pasivnih pušača u regionu. Čak 95,5 odsto djece od 13 do 15 godina izloženo je pasivnom pušenju u svojoj kući.

Pincom.info/ Večernji list (6.7.2008.): Od 1972. godine u Upravnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije bespravno je stanovao sad već pokojni Fadil Smajović, koji je do smrti ostao odan radu za nekadašnju zloglasnu Udbu. Uz to je još protuzakonito uzurpirao nekih 60 kvadrata, te je na taj način koristio prostor od 150 četvornih metara, za koji nikada ništa nije platio. Kako je radio za bivšu SDB, Fadila Smajovića je u spomenuti stan 1972. smjestila služba za koju je godinama špijunirao, preciznije sve do početka zadnjeg rata, a  informacije je izravno slao u Beograd.
Međutim, kada je početkom rata  i sam pobjegao iz Sarajeva, u njegovu stanu pronađena je cijela aparatura za prisluškivanje, a nakon detaljne istrage otkriveno je da je cijela Upravna zgrada Vrhbosanske nadbiskupije bila ozvučena.
Za cijelo razdoblje kada je stanovao u zgradi, od 1972. do 1992. godine, obitelj Smajović nikada nije plaćala kiriju, dakle punih 30 godina stanovali su džabe u zgradi Ordinarijata u Sarajevu. Svu opremu koja je zatečena u stanu Fadila Smajovića preuzela je Općina. U međuvremenu je nositelj „stanarskog prava“ u ovom slučaju Fadil Smajović umro i to u Republici Hrvatskoj, prema nekim informacijama u Istri. Nakon nekoliko sporova, na kraju Županijski sud u Sarajevu donosi rješenje i presuđuje njegovu „nasljedniku“ pravo na Upravnu zgradu Vrhbosanske nadbiskupije. Prema saznanjima Večernjeg lista „nasljednici“ fantomskog stana jesu Fadilova supruga i sin. No, njegov sin koji živi u Beogradu ne smije doći u Sarajevo, jer ga ovdašnji sud traži zbog ranije počinjenih kriminalnih djela.
Prema rješenju o nacionalizaciji od 18. prosinca 1959. godine, točka I. i II. izuzete su od nacionalizacije i ostavljene u vlasništvo Nadbiskupije Vrhbosanske u Sarajevu, koja se tada nalazila na istome mjestu, ali u ulici koja se zvala Radojke Lakić, danas Kaptol. Ta zgrada upisana je u zemljišnim knjigama u Sarajevu pod brojem DN 1591/53.  Također i nakon nacionalizacije ne postoji nikakav dokaz o izuzimanju spomenute zgrade ili djelova zgrade od vlasnika.

Tako ispada da stanove koji nisu nacionalizirani i stalno bili u vlasništvu crkve, prema odluci Županijskog suda mogu otkupljivati i podstanari, a Fadil Smajović je upravo bio samo podstanar u stanu čiji je vlasnik Katolička crkva, što dokazuje i nepostojanje evidencije o stanu koji bi trebao biti u vlasništvu stambenog poduzeća, niti postoje dokazi o  plaćenoj stanarini tijekom 30 godina. 

U tom kontekstu  zanimljivo je naglasiti da ni „Sarajevostan“, poduzeće koje je u društvenoj svojini, u Sektoru za poslove udruživanja i evidenciju stanova, ne vodi u fondu zgrada udruženih u Zajednicu stanova grada Sarajeva, zgradu nabiskupije. O tome svjedoči i dokument iz siječnja 93. godine pod brojem 05-605/1-93.