|
Mediji
Anti-Tiranida
Direkt
Maske
Domaći
teren
Blato
Bosanski
Čaplin
Kalkulacije
Legende
Ino-nafaka
Portreti
Bh.
proza
Mega
gluposti
Narod
Maheri
Dijaspora
Humoreska
Božji ljudi
Mostarke
Zemlja Bosna
Liskaluci
Links/Gadgets
Intervju
Zanimljivosti
Iza kulisa
Anti-naci priručnik
|
Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s
nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci
nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom
jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake
dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar
privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na
raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.
Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti
saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i
suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao
pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da
nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava,
uloga i iskustava.
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti,
stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet
književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se
dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.
|
| |
| Pitam
sam tebe / Erazmo (10) |
Dalje
<
1
|
2
|
3
|
4
|
5
|
6
|
7
|
8
| 9 | 10 | > |
ERAZMO
- Mala
škola mišljenja -
NOVINSKI SERVIS
Peder sam i nije me sram
BH Dani
- fragment
Belma Bećirbašić, Ivica Đikić
"Neki od gostiju vas mole da se prestanete ljubiti i grliti,
smeta im... U suprotnom, nešto će poduzeti", obraća se
gazdarica Buddha Bara Mirzi i njegovom prijatelju iz Splita.
Šesta je noć SFF-a, grad je još pod dojmom počasnog gosta
Festivala Todda Haynesa, koji je to jutro, pred punom salom
Meeting Pointa, otvoreno govorio o svojoj homoseksualnosti;
njegovi filmovi o nastranom i nevidljivim
identitetima su najposjećeniji... Svi su pljeskali, svi su
bili ganuti. I svi razumjeli. Ovo je ipak glavni grad. Mirza
i Frane zbunjeno odmjeravaju gospođu i osvrću se oko sebe.
Pleše se, skače, nazdravlja tekilama za šankom, u ćošku sobe
djevojka i mladić se maze... Frane objašnjava gazdarici da
su se tek ovlaš dodirnuli, ali... Mirza ga prekida, glavom
pokazuje na vrata; plaćaju ceh i izlaze.
Tek što su prešli ulicu i našli se pred veleljepnim zdanjem
u izgradnji na mjestu nekadašnje robne kuće Sarajka,
nekolicina glasova ih doziva: - Hej, djevojčice, kuda to
mislite da ste pošle? Mirza se okreće, ususret im dolazi
nekolicina nabildanih tinejdžera. Jednu od faca je, sjeća
se, primijetio u Buddha Baru. - Kome ćeš se ti ljubiti pred
nosom, pederčino jedna?! Znaš li ti gdje ti živiš, pička li
ti materina?!, govori jedan od momaka šireći ruke uvis.
Mirza ih šutke odmjerava, zabrinuto baca pogled na Franeta.
Njegov prijatelj drhti. - Trčiiiii, desno, desno!, viknu
Mirza. Frane se okreće oko sebe... lijevo raskrsnica, desno
park... Čini mu se da je Mirza svuda. Čuje kako ga doziva.
Pokušava da trči prema njemu i... Udara glavom o beton.
Ispred očiju sijevnu krv i... stopala. Ne uspijeva ih ni
prebrojati... jak udarac u rebra zakucava ga za zemlju. A
potom još jedan. I još jedan. I još jedan. - Mamicu ti
pedersku jebem, kome ćeš se ti kurčit' ovdje, pičkice jedna!
Nekoliko koraka dalje, Mirza drhtavim prstima bira brojeve:
"Policija, hitno, napali su nas, napali su stranca, hitno!"
Momci se žustro razilaze, ostavljajući Franeta u lokvi krvi.
Mirza mu pomaže da ustane. Policija dolazi nakon nekoliko
minuta. Njih 11. Uslužni su, raspituju se, zapisuju podatke.
Mirza im pokušava objasniti da umjesto ispitivanja, ganjaju
momke - vjerovatno su još tu negdje. Policajci ga smiruju,
kažu da se "u ova doba noći tuče događaju", da će biti
podnesena prekršajna prijava. - Ali nije tuča, napali su nas...,
objašnjava zadihano Mirza... - Ma, zaboravite, nije važno...
samo nas vodite u Hitnu, sliježe ramenima, shvatajući da
zvuči isto kao da im objašnjava da je neko prošao kroz
crveno.
Tepih umrljan krvlju Scena koja se dogodila te noći, desetak
metara od blještavog crvenog tepiha, ostat će tek
zabilježena u arhivi sarajevskog MUP-a. Vjerovatno se za nju
nikada neće zainteresirati silne organizacije za ljudska
prava, uvijek tako ažurnog nevladinog sektora. Uostalom, ova
scena nije ni prva ni posljednja na koju niko ne reagira, a
ni Udruženje Q se više ne trudi da podnosi prijave. Ponukani,
vjerovatno, dosadašnjim reakcijama zvaničnih institucija
koje svoju ravnodušnost, ali i nepoštivanje lokalne
legislative opravdavaju stavom - ko vam je kriv što se
eksponirate, sami ste tražili! Da li će tako reagirati i
ukoliko se zaista obistine prijetnje upućene posljednjih
dana pripadnicima i pripadnicama LGBTIQ populacije na vijest
o organiziraju prvog značajnijeg kulturnog događaja queer
scene?! I da li će dio odgovornosti ponijeti i pojedina
glasila poput Saffa, koji prenosi tumačenja
radikalnih islamskih klerika alegorijski bacajući kletvu na
sve koji će se pojaviti na Queer Festivalu: "U jednoj
predaji koju prenosi Abdullah Ibn Abbas, radijallahu anhuma,
kaže se: 'Ono čega se najviše bojim za vas jeste
homoseksualizam. Allah je prokleo onoga ko bude činio ono
što je Lutov narod, Allah je prokleo onoga ko bude činio ono
što je Lutov narod, i Allah je prokleo onoga ko bude činio
ono što je Lutov narod.'"!? Ne zbog toga što su iznijeli
svoje religijsko tumačenje o homoseksualnosti, već što su
održavanje 1. Queer Festivala predstavili svojim čitateljima
kao "opasno poigravanje vjerskim osjećanjima Bošnjaka". I
tako isprovocirali cijelu bulumentu populacije koja, evo,
već danima, poziva da se "navijači, vehabije, mahalci i
taksisti konačno spreme i stanu ukraj pederluku", kako je
ljutito zaključio jedan od forumaša Sarajevo-x-coma.
- Šokirala me količina mržnje, recimo, na IslamBosna,
na kojem jedna "sestra" kaže kako nas treba politi benzinom
i zapaliti, "pripremite benzina u flaše od deterdženta s
mogućnošću špricanja"… Da se zalediš!, komentira jedna od
djevojaka. U prostorijama Udruženja Q, u jednom sarajevskom
naselju, situacija je napeta. Priča se o sramnom pamfletu
Saffa, prijetnjama na portalima, strahu pojedinih
članova i članica...
- Ma, to su samo pojedinci, ne treba se uznemiravati, samo
provokacije, ne vjerujem da će biti problema, smiruje
Svetlana Đurković. - Poslije festivala bi se svakako trebalo
skloniti iz grada neko vrijeme…
Prihvati i ćuti - Ja jesam peder i nije me strah onoga što
sam, kaže Mirza Beširović. On ima dvadeset i dvije godine i
vjerovatno je prvi muškarac koji javno, u medijima, priznaje
svoju orijentaciju. A da je iz BiH. - Ne bih rekao
orijentacija jer nisam izabrao da budem homoseksualac u
smislu homoseksualne orijentacije, ali biti peder u smislu
seksualnog identiteta jesam, može ga svako nazivati kako
hoće, ja ga nazivam tako, što znači da sam odlučio politički
protestirati protiv ugnjetavanja zbog onoga što sam,
objašnjava Mirza. Sreli smo se nekoliko dana nakon što je
njegov prijatelj Frane otišao za Split sa zapaženim
sjećanjem na sarajevski festivalski sjaj.
- Ljudi ne razlučuju razliku između orijentacije i
identiteta: biti biseksualac ili homoseksualac se ne bira,
ali identitet koji se izgradi je nešto što sami tvorimo, kao
što se, naprimjer, ljudi rode u muslimanskoj porodici, ali
svoj identitet vjernika sami grade. Djevojkama pomaže pri
završnim pripremama za Queer Festival. Već je neko vrijeme
želio da istupi u javnost i otvoreno deklarira svoj rodni
identitet. Sve dok se u roku od jedne sedmice nisu dogodili
istovremeno "tuča" i tenzije povodom najave festivala. -
Prije nego što će se sve ovo desiti, stvarno sam se bio
ohrabrio. Ne želim ni da me ovo pokoleba, ali… najviše se
brinem za svoju porodicu. Bojim se da njima neko ne naudi…
http://www.b92.net/info/vesti/pregled_stampe.php?yyyy=2008&mm=08&dd=29&nav_id=316036

Edo Majka
Nazif

Dođe ljeto i Bosna se opet napuni. Dijaspora se
vratila da uživa u ćevapima, familiji, nacionalizmu i minama. Vidio sam kamaru
ljudi koje nisam vidio ko zna koliko, pričo s njima i većina ih mi je rekla
jedno: "Joooooj, ne bi se ja mogo ovde vratit nikad". Navikli se na demokraciju,
fine klubove, cure koje su slobodne i na seks bez puno upucavanja i ašikovanja.
Pljuju po ljudima druge nacije i nacionalizam iz većine izbija ko sise Kravićke
iz grudnjaka.
Nasuprot njima postoji i moj rođak Nazif, cijelo
Brčko ga zna po imenu Torg. Da, da, Torg, baš kao i ono novo Tuzlansko pivo.
Torg je cijeli rat bio u Bosni, 73.godište, voli Bosnu više nego ijedan
političar te zemlje, voli Savu, svaki njezin zavoj, sevdah, rakiju, pecanje,
mezetluke i svakog čovjeka iz komšiluka.
Torg se oženio i vjerujte mi niko mu ne paše kao
Sabina, najbolja kuharica Salzburga i okolice. Voli on nju ko sve ovo maloprije
što sam nabrojo skupa. Žive u centru Salzburga, druže se sa nekoliko ljudi, ali
ti ljudi nemaju one dodirne točke s njima, koje ima sva raja iz mahale u Brčkom.
Zanimljivo je to da je on jedina osoba koju ja
znam, da živi u dijaspori i kad vidi seljadiju iz tuzlanskih zaselaka u
mercedesima po Salzburgu, Beču, Minkenu, kaže: " Vidi dijasporaša ovih, čitav
život žive za ovo auto i ljude koji ih gledaju po Brčkom dok ga voze u avgustu".
Torg ne želi bit ko oni, oni ne slušaju rokenrol,
misle da je trava droga i odlaze u Bosnu samo kad je avgust. Jebo to, on bi u
avgustu na more, al ne može ove godine jer ima plan i trebaju mu pare.
"Nabijem ja sve ovo na kurac, ne može meni
hiljadu ovih restorana i supermarketa zamijenit maslenjak kod¸Rahime. Ja sam ti
Edo sretan samo kad sam dole i kad se ševim sa Sabinom, ha ha ha ha", ne mogu
vam dočarat njegov osmijeh koji je sve češći kako se bliži vrijeme posjete
Brčkom.
Torg je totalni No Sikiriki, ma kolko se ljudi
iselilo iz grada i ma kako loša situacija bila on će se smijat više nego ijedan
dijasporaš koji poslije dvije hevte jedva čeka da se vrati u sigurnost i kulturu
zapada.
Ja često odem do Brčkog, prvi dan me ufati
depresija jer se ništa ne mijenja, ljudi samo kukaju, te ovo te ono, niko ne
radi, ljudi liječe živce pa pecaju po cijeli dan. Nazovem Torga, sve mu ispričam,
a ovaj samo što ne zaplače i vrati mi vjeru u sve samo sa jednom rečenicom: " Pa
to je Bosna bolan, ha ha ha ha ha". Ja se odvalim smijat, izađem ispred bratove
radnje, otvorim pivo i zapalim cigaru i čekam ko će naić da se ispričam s njim.
Pijem i kontam, kolko Torg fali ovom gradu i cijeloj državi ...
Pozdrav Torgu i mom drugu Mirzi ... vidimo se.
http://www.lupiga.com
Queer Sarajevo Festival - fragment
Aleksandar Hemon
06.09.2008.
.... DobriAvaz - taj nezaobilazni
simptom zdravlja ovog društva - pored naslova je objavio sliku i etnički
nepodobno ime djevojke koja je jedna od organizatorica Festivala, u slučaju ako
bi neko da nasrne i izliječi je od njene očigledne abnormalnosti. Sudeći po
uspaljenim diskusijama na ovdašnjim internetskim portalima, za nasrtaje ne fali
heteroseksualnih dobrovoljaca koji bi da homoseksualnost liječe nogama u glavu,
što je, kao što znamo, u ovim krajevima potpuno normalno.
Fašizam uvijek ima dobronamjerno lice normalnosti,
uvijek tvrdi da se brine za običnog čovjeka, a i običnu ženu i da brani normalne,
tradicionalne vrijednosti na kojima se zasniva gorespomenuto zdravo društvo. Te
normalne, zdrave vrijednosti uvijek su navodno očigledne i naizgled proizlaze iz
svakodnevne životne prakse. O njima se ne može i nikad ne smije pregovarati -
svi znaju i ne treba im posebno objašnjavati šta jest, a šta nije normalno.
Normalnost i fašizam su ovdje, takorekuć, narodni običaji, ali za njihovo
održavanje je uvijek potrebna ovakva ili onakva vrsta prisile - ideološke,
državne, komšijske, porodične - za šta često dobro dođu nogati heteroseksualni
dobrovoljci, kojima je drapanje nasumičnih žrtava u tramvaju ili rekreativno
silovanje neizrecivo normalnije od dvojice muškaraca koji se drže za ruke.
Problem za lokalne fašiste je to što ovo ovdje
nije baš fašizam. Čak i šlampave, fušerske, labave demokratije, kao što je ova
ovdje, moraju, barem deklarativno, priznati prava pojedinaca i manjina na
slobodno okupljanje i izražavanje. Otud se još uvijek niko ne usuđuje da
otvoreno zabrani Queer Festival, ali se svako malo jave neki velikodušnici koji
vele da protiv homoseksualaca i lezbijki nemaju ama baš ništa, sve dok ih
njihove normalne oči nikad ne vide...
Na mladoj, krhkoj grbači 1. Queer Sarajevo Festivala tako se lome dva
koncepta demokratije. S jedne strane je fašizoidna etnodemokratija, čija je
osnovna i isključiva jedinica nacija i čije vođe i odani dobrovoljci na sebe
uzimaju dužnost da definišu i odobre parametre normalnosti, iako su isti navodno
očigledni. S druge strane je skoro utopijski koncept koji se zasniva na
bezuslovnoj suverenosti svakog pojedinca, bez obzira na njegovu ili njenu rasu,
etnicitet, spol i seksualnu orijentaciju, na garantovanim pravima i jednakosti
građana koji nemaju apsolutno nikakve veze s proizvoljnim definicijama "normalnog"
i "nenormalnog"...
Hrabri organizatori 1. Queer Sarajevo Festivala
otvaraju prostor u kojem će, barem privremeno, za homoseksualce i lezbijke biti
moguće slobodno i puno izražavanje vlastite temeljne pojedinačne ljudskosti koju
samo fašistoidni um može svesti na seksualnu praksu. Taj prostor, kao i svaki
prostor koji nije etnonacionalno definisan, već je neko vrijeme pod opsadom od
strane neumornih trupa lažne normalnosti, koje, kao i obično, nemaju pametnija
posla, kao što je, recimo, obustava odavno normalizovane neprestane pljačke. Taj
se prostor mora ne samo braniti nego i širiti, budući da je to prostor lične
slobode, prostor koji dijele hetero i homo seksualci kojima je već odavno zlo od
bosanskohercegovačke normalnosti. Glavni razlog podrške za 1. Queer Sarajevo
Festival je, drugim riječima, najobičnija ljudska solidarnost.
BH Dani, 05.09.08.
http://pescanik.net/content/view/1940/161/
| Pitam
sam tebe / Erazmo (10) |
Dalje
<
1
|
2
|
3
|
4
|
5
|
6
|
7
|
8
| 9 | 10 | > |
| |
|
RJEČNICI
Više
jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani
recnik
Onlinerecnik
>
Drugi rječnici
ALATI
Pretraživači Weba
Besplatan software
Dnevne vijesti
Google prevod
Pronađi knjigu
Arhiva vijesti
Sportski rezultati
PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični
alati
Stilistika
-
Jezik
-
Stil
-
Stilem
-
Retorika
-
Razgovor
-
Književni stil
-
Žurnalistički stil
-
Publicistički stil
-
Sekundarni stilovi
-
Polemika
Internet
SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr
SERVICE
-
Novinarska etika
-
Udruženja novinara
-
Medijske institucije
-
Evropski mediji
-
Inter. mediji
-
Reg. mreže
-
Međunarodne org.
-
Mediji u BiH
-
Novinska udruženja
-
Hrvatski tisak
-
Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
-
Mediji u Vojvodini
-
Medijski portali
-
Info portali
-
Škole novinarstva
-
Medijski zakoni
-
Radno vrijeme
GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović: Jedinstvena definicija
govora mržnje
nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra
Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući
i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još
preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan
naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i
drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno
sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira,
po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne,
socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava
fizičke likvidacije.
|
|