Rafal

Ivo Banac:

1. Ako zastupate ideje demokracije i pluralizma, ne možete biti samo antifašist ili samo antikomunist.
2. Morate biti i jedno i drugo.
3. Mesić ne dijeli taj stav.
4. On misli da je antikomunizam neprihvatljiv, jer je usmjeren protiv sustava koji je u biti bio dobar, premda je odgovoran za niz zločina.
5. To je i stav najutjecajnih ljudi hrvatske ljevice.
6. Oni doista misle da je svaka vrsta antikomunizma, pa i demokratski antikomunizam, problematičan.
7. To samo znači da su ti ljudi upitni demokrati.
8. Dok ovaj prijepor ne riješimo imat ćemo tek apologiju „ekcesa” ovog ili onog totalitarizma, a ne afirmaciju demokracije kao antiteze totalitarizmu. 9. Zato danas često i ne razgovaramo o najvažnijim stvarima – a to su uklanjanje utjecaja fašizma i komunizma u našem društvu.
10. Jedini zaključak koji se može izvući je da je naše društvo još uvijek krajnje polarizirano.

Slavenka Drakulić Guardianu:

1. Najlakše nam je te ljude (zločince) proglasiti monstrumima, patološkim slučajevima, bolesnicima…
2. A što ako oni to nisu?
3. Daleko su veće i opasnije posljedice ako su to obični ljudi, naši susjedi i rođaci.
4. To onda znači da bismo možda i mi sami u određenim okolnostima došli u opasnost da počinimo ili naredimo zločin.
5. Teško je to priznati sebi…
6. I zato sam, pišući ovu knjigu, nastojala ne samo opisati okolnosti koje su utjecale na pojedince da postanu zločinci, nego i ući u njihovu psihu i motive.
7. Iz svega toga vrlo jasno proizlazi da, osim u izuzetnim slučajevima, nije reč o monstrumima – ma koliko mi to željeli. (Vreme)

1. Iza marketinga i optimističnih izvješća o milijunima turista koji u njoj provode svoj odmor, manje vesele vijesti bacaju neugodnu sjenu nad malim turističkim rajem na Jadranu.
2. Usprkos političkim govorima u kojima se odbacuje oživljavanje zloglasne prošlosti, općeprihvaćeno stajalište u Hrvatskoj je da borci za nacionalnu stvar po definiciji ne mogu biti kriminalci.
3. Ne računa se zločin, nego motivi zbog kojih je počinjen.
4. To je logika koja ratne zločince iz balkanskih ratova, poput Mirka Norca, pretvara u junake, piše hrvatska književnica Slavenka Drakulić u engleskom Guardianu.
5. Treba li Europskoj Uniji ovakva Hrvatska - zemlja koja svijetu pokazuje samo svoje lijepo lice, a svoje dvojbene vrijednosti skriva', pita se Drakulić u Guardianu. Izvor - Jutarnji list, 29.8.2008.

Vedrana Rudan:

1. Otkad znam za sebe osjećam se kao žrtva.
2. To naravno jest moj problem, ali to je tako, pa nijedan moj objektivno veliki ili mali uspjeh ne može iz mene izbaciti taj osjećaj.
3. Osjećam se tako, i zato govorim uvijek iz pozicije žrtve.
4. Okružena sam siromašnim i bijednim ljudima koji su žrtve, moji prijatelji ne mogu platiti režije, imaju stare aute, muče ih krediti a nemaju stalan posao, moja djeca rade za strance za bijednu lovu, muž mi duguje brdo love za doprinose…
5. Dakle, osjećam se super bijednom u ovoj Hrvatskoj, i kao žrtva osjećam bijes prema moćnicima koji su moćni zato što su nas pokrali.
6. Svi ti tomčići, račići, ančići, bančići prije desetak ili petnaestak godina nisu bili ni takvi lopovi, ni tako bogati.
7. Krenuli smo dakle s gotovo istih pozicija, a danas su oni mafijaši i moćnici, i drže u šaci i mene i moju djecu i moje unuke, a meni se ništa nije promijenilo osim na gore.
8. Dakle, osjećam i krik i bijes, i jedino što mi čini dobro je što imam šansu da to kažem kroz knjige i kroz Nacional.
9. Mislim da sam jedna od rijetkih žrtava koje mogu vrištati, a to je krasno.

Denis Kuljiš:

1. Čim je Sanader na stranačkom Općem saboru, još godinu dana ranije likvidirao hercegovačku struju Ivića Pašalića, stvoreno je ozračje za pobjedu, koju je postigao na šarm, ali i stoga što smo unaprijed znali: "Poslije ovih izbora, pobijedi li Ivo, u Saboru će biti više Srba nego Hercegovaca!"
2. Ne mislim tu, naravno, na Hercegovce po porijeklu - ta nisam rasist, pa ni regionalni - nego ciljam na pripadnike hercegovačkog lobija, na "političke Hercegovce", dobro organizirane "zavičajce" koji su početkom devedesetih poharali Hrvatsku.
3.Preuzeli su ključne pozicije u politici, ekonomiji, u sportskom menadžmentu.
4. Čak je i predsjednik "Dinama" Hercegovac.
5. Pogledaj bilo koji sportski savez u Zagrebu, bilo gradski ili državni; posvuda su raspoređeni, i to u nadmoćnoj većini - kako kažu naši Istranu - "oni zdolu".
6. Dakle, glas za Sanadera, bio je tada, 2003., glas protiv političkih Hercegovaca.
5. Njima je Ivo bio nemeza: kako je samo po Saboru drečao Ljubo Česić kad je, kao krmak kojega za Martinje pograbe četiri nemilosrdna tipa u gumenim čizmama, predosjetio da nastupa egzistencijalna ugroza...

Josip Pejaković:

1. Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu – jugonostalgijom!
2. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim.
3. I tjeraju me da budem sretan ovdje.
4. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte.

1. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje.
2. Sad je samo njima dobro.

1. Bosna i Hercegovina je tragična država.
2. U njoj ne postoje liječnici, inženjeri, profesori, pekari, učitelji, zidari...
3. BiH je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi!

1.Ništa se u Bosni nije promijenilo, Bosnu nitko promijeniti ne može.
2. Ali Bosance treba promijeniti, Bosanci se mijenjaju...
3. To je cilj Europe i svijeta.
4. I to je najveći genocid koji se čini danas u svijetu.

1. A što to na mladima ostaje!?
2. Mržnja i zlo!
3. Čekaju te fukare sa sve tri strane u BiH da mi stariji, koji pamtimo da je ne tako davno bilo bolje od ovoga, pokrepamo.
4. Pa da mladi, ne znajući da je bilo puno bolje, prihvate ovo zlo kao najbolje rješenje.
5. Nas vrijeme gazi, na pozornicu dolazi mladež tih fukara koja je puno opasnija od njih samih.

1. Ogromno je petljanje crkve i džamije u sve i svašta.
2. Napravili su ogroman poligon za klerikalni fašizam koji je prisutan svugdje.
3. To je bolest koja je započeta baš u crkvama i džamijama.
4. Tamo upiru u mene i meni slične i govore kako smo antikristi.
5. Ja antikrist!?
6. Zato što mislim da crkva i džamija ne moraju biti jedino mjesto za molitvu.
7. I da mi polupismeni pop ili hodža treba biti posrednik s Bogom.
8. I da me maltretira kako je crkveni ili džamijski prostor Božji prostor.
9. A tamo ništa lijepoga i ljudskoga ne mogu čuti.
Europa magazine

Asim Bešlija (Sarajevo-x.com):

1. U modi je postiti i glumatati nekog vjernika, kao paravan za javnu klerikalizaciju životnog nam prostora, ali i na kraju svega, jedan vjerski praznik koji zabranjuje alkohol i opijanje, svesti upravo na nivo jedne obične pijanke ili turbo folk koncerta.
2. Tako da nije više ništa čudno što su su nam top zvijezde Granda vrhunac Bajrama.
3. Ljudi imaju neku potrebu, da kao za novu godinu vrlo jasno i glasno proslave Bajram.
4. Svi pojačavaju muziku, ilahije, ili šta god, iznad normalne visine tona, svi trče po nekim kafanama, pa čak i mjesta osvjedočena po okupljanju kriminalaca gdje za jednim stolom za pojasom znaju biti po dva pištolja, organiziraju nekakve bajramske proslave.
5. A, s druge strane možda ovo nije ni čudno jer su vrijednosti koje se promovišu u društvu i tolerancija prema kriminalu svake vrste, dovele do toga da je turbo pobožnost izuzetno moderna i da se u prvim džamijskim safovima najčešće nalaze ljudi zbog kojih bi se reis sa svom svitom imama trebao stidjeti.
6. U ovom svojevrsnom orgijanju pravih vjernika nema.
7. Takvi ljudi, nažalost, sjede kod kuće radi vlastite sigurnosti, skrušeni i bogobojazni dok se razuzdano slavi Bajram, pije i rastura droga, puca, sve uz blagoslov vlasti.

Ahmed Burić (Oslobodjenje, 26/09/08):

1. Strah je te noći vladao ulicama Sarajeva, strah od ideološke skupine koja ima državnu podršku.
2. Da je nije, ne bi valjda, bilo ni saopštenja poput onog skandaloznog (a imbecilnog) SBiH u kojem, između ostalog, stoji da “da je festivalom narušen ramazanski ambijent, posebno u njegovoj posljednjoj i najznačajnijoj trećini, kada svaki čovjek poštujući tradiciju i značaj ovog svetog mjeseca neće ispoljiti stvarnu reakciju“.
3. Pa dalje: “Evidentna je zloupotreba medija i uzurpacija medijskog prostora koji su organizatoru osigurali senzacionalizmom. Namjerno ili slučajno, odobravajući ili nipodaštavajući ovaj festival, većina medija napravila je reklamu za održavanje festivala, što je u oba slučaja išlo na ruku organizatoru.”
4. Dakle, novinari su krivi, nisu Kojović i Imamović džabe dobili batine: izvještavao ili ne sa festivala, podržavaš “pedere i razvratnike“, a ne “pravu stranu“.
5. Svaki fašizam nastaje prema sličnom modelu.
6. Prvo se optuži određena grupa ljudi (Jevreji, Romi, homoseksualci...) da ne poštuje tradiciju, kodekse i da podrivaju društvo, onda se na njih otvori medijska vatra, a onda će se već naći neko ko će pred Akademiju donijeti nož ili pištolj, i obračun može početi.

Nerzuk Ćurak

1. Dugotrajnu neuspješnost Bosne i Hercegovine (pored srpskih, bošnjačkih i hrvatskih nacionalističkih elita te tromog, kukavičkog Brisela) najdosljednije hrani Rusija, proizvodeći od Republike Srpske balkansku varijantu Južne Osetije, državu unutar države koja sigurno grabi ka nezavisnosti kao dugoročnom cilju srpske političke elite u Bosni i Hercegovini.

2. Zašto Kosovo nije kao dio Srbije ušlo u Evropsku uniju, ako EU samom svojom institucionalnom arhitekturom riješava sve probleme i spriječava secesije.
3. Da je Kosovo kao dio Srbije ušlo u EU, ko bi garantirao da albanski entitet srpske države ne bi, kroz institucije EU, isporučio zahtjev za nezavisnošću?!
4. Upravo zato što je to bila realna pretpostavka koju bi Brisel teško mogao neutralizirati, Kosovo će, ako bude ulazilo u Evropsku uniju, ući kao nezavisna država.

5. Bosna i Hercegovina ne bi trebala ući u Evropsku uniju kao država koja je zbir dvije pseudodržave, jer će unutar Evropske unije doživjeti raspad.
6. Ulazak dvoentitetske BiH u Evropsku uniju ima smisla samo pod uvjetom da Brisel Bosnu i Hercegovinu inkorporira u svoje političko i ekonomsko tkivo kao corpus separatum, kao izdvojenu oblast nad kojom EU ima punu upravljačku ingerenciju. (E-novine)

Heni Herceg:

1. Ne treba se nadati zajedničkoj istini o bilo čemu, pogotovo ne o ozbiljnim pitanjima povijesti.
2. Kako očekivati, naime, da te sitničave nacije priznaju da su jednu kakvu-takvu, ali barem po geografskoj veličini pristojnu državu, tu Jugoslaviju, ubili njihovi tašti, sebični vođe, isprazni nacionalisti za koje su oni zdušno glasali...
2. Tu povijesna istina malo znači, još manje okolnosti raspada jedne države ili uzroci ratova na ovim prostorima, o svemu tome nažalost zadnju riječ imaju političari, amateri, a ne povjesničari.
3. Ukoliko i takvih, autonomnih, ovdje uopće ima.
4. Zato zaboravimo povijest, ona za narode koji ne planiraju budućnost zapravo i nije važna, nego je važno da cvijeta međusobna trgovina između Srbije i Hrvatske, pa će - jel'da? - tržište i samo tržište, kao neka čarobna vaga, već napraviti svoje, zbližiti susjede kao lubenice na tezgi...
5. I tako sve do neke sljedeće prilike, do neke nove frke oko nekog sela, komada zemlje, oranice... po mogućnosti u Bosni.

Nerzuk Ćurak

1. De facto, Milorad Dodik traži prevazilaženje entitetske konstrukcije države, ali ga nekoherentnost sopstvene politike prisiljava da traži vječni ostanak Republike Srpske, odnosno bosanskohercegovačku ukorijenjenost OHR-a.
2. Na sličan način i Haris Silajdžić traži ukidanje entiteta, ali ga nekoherentnost sopstvene politike tjera na jačanje Republike Srpske, pa umjesto da traži odlazak OHR-a, zagovara kohabitaciju.
3. Jedan lider neće OHR, a ustvari ne zna da hoće OHR; drugi lider hoće OHR, a ustvari ne zna da neće OHR.
4. Ja ću u toj političkoj konfuziji stati na stranu Milorada Dodika, odnosno branit ću njegovu nesaopćenu politiku: OHR sa svim bonskim ovlastima mora ostati u dejtonskoj Bosni i Hercegovini i uvesti dejtonsku BiH u Evropsku Uniju.
5. To je nužnost; briselska faza dejtonske BiH priča je za malu djecu.

Aleksandar Hemon

1. Kako je moguće da tolike količine ljudske dobrote i ljudskog zla postoje na istom mjestu u isto vrijeme?
2. Vrlo je malo ljudi koji su u istom životu samo dobri ili samo zli.
3. U svakom čovjeku i ženi, u svakom pasivnom nacionalnom subjektu obitava etičko biće koje svakodnevno prolazi kroz muke i donosi odluke koje se tiču vlastitog postojanja u ovom svijetu, u ovakvoj zemlji.
4. Ljudi su bolji od svojih naroda, a kamoli od svojih nacionalnih stranaka.
5. Bilo da su u pitanju tzv. obični građani ili tzv. javne ličnosti, logika je ista: svakodnevno se od naleta agresivne društvene stvarnosti mora braniti ta lična autonomna zona, u krajnjoj instanci neodbranjiva - vlast ti jaše na grbači čak i kad na vikendici s rajom okrećeš nevino janje.
6. Štaviše, janje je slađe upravo zato što ti neko jaše na grbači.
7. Unutar te autonomne zone ljudi su pošteni, dobri, velikodušni, ali kad iz nje istupe, a moraju da bi je odbranili, postaju drugačiji, gori, kako zbog sveopšte etičke zagađenosti, tako i zbog toga što će sve učiniti da tu zonu odbrane.
8. Ljudi potkradaju državu kako bi svoje dijete mogli poslati u školu koja će ih učiti da ne valja potkradati državu.
9. Ljudi će glasati za istu partiju zato što misle da bi neka nova bila gora, a u ovome se nekako snalaze.
10. Pošto im se čini da društvo, ta dogovorna zajednica, samo nasrće na tu relativno udobnu autonomnu zonu, logika postojanja i opstajanja zahtijeva da se od društva drže podalje - vlast je uvijek tuđa vlast, država ne pripada običnim ljudima, pa izgleda da su narod i vjera vječni i stabilni.
11. U cilju zaštite vlastite dobrote, ljudi će glasati za zločince.
12. U cilju zaštite vlastitog skučenog etičkog prostora, ljudi će ostatak svijeta prepustiti pljačkašima i siledžijama.
BH Dani, Hemonwood, 19.09.2008.

Boba Dekić, queer aktivistkinja(Slobodna Bosna 4. 9. 2008):

1. U ovoj sredini vlada hroničan nedostatak stava o mnogo bitnijim problemima i hronična potreba da se zauzima stav o stvarima o kojima se ne zna ništa.2. Ja pozivam ljude da dođu na Festival i vide o čemu se radi - da makar znaju šta mrze.

Svetlana Đurković,queer aktivistkinja (Slobodna Bosna 4. 9. 2008):

1. Mi smo jedno konzervativno i neiživljeno društvo, više živim kroz tuđe živote nego svoje, više se sputavamo nego što zapravo živimo.
2. Sve nešto čekamo dok život ne prođe pored nas.

Slavoj Žižek

1. Ljudi su sretni u nekom umjerenom despotizmu.
2. Sreća i demokracija nemaju nikakve veze.
3. Demokracija, ako zbilja funkcionira, to je nešto užasno.
4. To je stalan pritisak odgovornosti.
5. Ja ne samo da mislim da je demokracija manipulacija, ja bih išao i korak dalje.
6. Ja mislim da mi, obični ljudi, zapravo i ne želimo odlučivati, mi želimo privid da odlučujemo, želimo čisti privid dostojanstva.
7. Mi hoćemo da neko za nas odluči ili da, kao, odlučimo sami, ali da nam se jasno kaže šta treba da odlučimo.

1. Ima li nekog pokreta koji se zalaže za uvođenje nastave ateizma?
2. Znate kako se ateistima kolokvijalno kaže: ateizam je vaša vjera.
3. Ako je tako, zašto djeca ateista nemaju nastavu iz ateizma?

1. Problem je u načinu na koji je Zapad vas, Bosance, gledao kao žrtve.
2. Taj je način bio implicitno rasistički.
3. I zato ja mislim da, ako si stvarno žrtva, s tom činjenicom treba brutalno manipulirati da bi se dobilo što je moguće više.

1. Ja ne gledam filmove, iako pišem o filmovima.
2. Znate li vi da pola filmova o kojima sam pisao ja nisam gledao?
3. Ja sam hegelijanac.
4. Recimo, meni prijatelj priča o filmu i ja onda imam neku ideju, tad namjerno neću gledati film da mi tu moju ideju ne pokvari.
5. Nisam gledao nijednog Rossellinija, Bergmana praktično ne gledam, to je dosadno, to je pretenciozno.
6. Tarkovski je za Zapad igrao ulogu Tarkovskog, ulogu ruskog genija.

1. Mislim da rat treba brutalno politički analizirati.
2. Prvo, ja sam veliki prijatelj Srba, ali mora se kazati, svi jesu srali, ali nisu svi bili jednaki.
3. Milošević je bio izvorni grijeh.
4. Jugoslavija je umrla kad je on došao na vlast.
5. Socijalistička Jugoslavija bila je veoma fragilni pakt interesa, a on je tu formu srušio.

1. Ako svi vjeruju, pa se i ponašaju kao da vjeruju, nešto se počne dešavati.
2. Zato i ja, na užas nekih mojih prijatelja, nisam protiv Evropske unije.
3. Naprimjer, već i danas, kad Slovenci suviše zajebavaju ili Cigane ili radnike iz bivših jugoslavenskih republika, zbog toga imamo teškoće s Evropom.
4. Evropa te tjera da ipak poštuješ neke standarde.
5. Ako ljudi u to vjeruju, zašto da ne, Evropa može biti rješenje.

1. Ja mislim da je pravi trijumf socijalizma bio školski sistem, pedagogija.
2. Ljudi danas kažu da niko socijalističke ideje nije uzimao ozbiljno, ali ja mislim da su komunisti to zapravo i htjeli.
3. Oni su vrlo dobro znali: ako ti ozbiljno uzimaš režimsku ideologiju, to je samo korak od disidentstva.
4. Sve je igra, ali treba vjerovati.
5. Da to kažem na popularno balkanski način, sve je pičkin dim, ali ipak treba da vjeruješ.
6. To je današnja ideologija koju Hollywood promovira.

Dubravka Ugrešić:

Karadžić je:
- patološki tip,
- varalica,
- policijski doušnik,
- pokeraš,
- lažac,
- prevarant,
- “šibicar”,
- lopov,
- ravnodušni ubojica,
- egomanijak,
- kukavica,
- lukavac,
- tip koji hladnokrvno sjedi na gomili leševa ljudi koje je sam pobio i pritom mu u glavi zuji samo jedna misao – kako da sam preživi.

Mašinerija koja je Karadžića održala:
- sluge,
- istomišljenici,
- obožavatelji,
- pomagači,
- sitni i krupni kriminalci,
- policija,
- državni aparat,
- političari,
- ubojice,
- ratnici,
- pacijenti,
- žene,
- prijatelji,
- popovi,
- crkva,
- vjernici,
- krimosi,
- dileri,
- bolesnici i
- obični ljudi koji u životu nikome nisu nanijeli zlo.

Dr. Ivo Banac:

- Tako je i s Dodikom.
- On će ići do one točke dok mu neko ne kaže: E, preko ove crte ne možeš, gotovo!
- Tada će on stati.
- To je vrlo jednostavno.
- Ako Dodik uspije, onda je sve mogućno.
- Onda je treći entitet moguć.
- Uostalom, sjetite se Tuđmanove retorike: Ako Srbi uzmu svoj dio, onda ćemo i mi svoj.
- To je to.

PISMO

Leo Pločkinić, predsjednik Alternativne vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne:

1. Kada god kažem u javnosti istinu i iznesem činjenice kako se Hrvati preglasavaju... jave se pojedine udruge građana koje su osnovale bošnjačke političke stranke i kažu kako sam ja - ustaša.
2. Do sada sam zaradio preko 8.000 konvertibilnih maraka odštete zbog kaznenog djela klevetanja, a još nekoliko presuda dolazi iz drugostupanjske potvrde u moju korist.
3. Uzalud je meni osuđivati ustaštvo i ograđivati se od najvećeg zla 20. stoljeća, fašizma, dok oni uporno etiketiraju samo zato jer se ne slažemo politički.

1. Dolazim iz obitelji sa antifašističkom povijesti...
2. Imam puno prijatelja u Izraelu i SAD...
3. Volim sve poštene ljude svih rasa nacionalnosti...
4. I poštujem od srca sve religije...
5. Sa svima rado komuniciram...
6. Pa slušam i raznu glazbu...
7. A na kraju krajeva moj pacifizam potvrdio je i Vrhovni sud Federacije BiH sudskim presudama.

1. Svi su fašisti, a Bošnjaci su Crvena armija!?
2. Eto kakvu školu danas imaju i koriste bošnjački novinari, političari i njihova propagandna mašinerija...
3. Ako je Europa doista prijatelj Bošnjacima, zašto BiH ne može nikako u EU?

1. Kada god Milorad Dodik kaže da je jedini način da se spase BiH poštivanje Daytonskog sporazuma, Bošnjaci (opet samo neki, naravno) zagrme: Milorad Dodik je - četnik!
2. Optužiti čovjeka iz socijaldemokratske stranke da je fašista politički je neukus i znak bolesne mržnje.
3. Vrhunac nezdravog ukusa je nazivanje fašistom po Internetu i Srđana Dizdarevića... zbog njegove izjave da je „Sarajevo etnički očišćeno od druga dva naroda i da bi prvo trebalo krenuti od Sarajeva ako se želi uopće graditi multietnička BiH“.

Novi Reporter br. 286, 3/9/2008

Polyarchy:

Čovek koji hoće da vlada masama uspeće jedino ako ubedi naivne i zaboravne:

- prvo, da im je neophodna zaštita, jer su ljudi po prirodi zli i nasilni, ili bar vrlo, vrlo sebični;

- drugo, da je on (mogući predstavnik naroda) izuzetak od ovog pravila, divan čovek, neviđeno darežljiv i iznad svega posvećen dobrobiti svih, sposoban da reši svaki problem i naročito rešen da ispravi svaku nepravdu;

- treće, da birač (odnosno čovek čiju podršku budući vladalac traži na izborima) nije probisvet kao ostali ljudi (tj. članovi i simpatizeri drugih partija), uvek namerni da iskoriste druge i spremni da ugroze život i dobrobit poštenih ljudi.

A u stvarnosti:

1. Ne postoji tako hitna i sveobuhvatna potreba za bezbednošću i zaštitom, jer ljudi (izvan državnog aparata) uglavnom nisu agresivni, egotistični i bezobzirni, jer da su takvi, odmah bi budućeg vladaoca napali i sasvim sigurno mu ne bi poverili vlast (kroz političko predstavljanje) i novac (kroz poreze).

2. Vrlo su male šanse da će izabrana osoba biti u bilo čemu bolja od ljudi koji su je izabrali, tako da ne postoji razlog da njemu ili njoj povere moć odlučivanja o važnim pitanjima u ime svih;

3. Imajući u vidu pravu ljudsku prirodu, ne postoji potreba za profesionalnim braniteljima koji dobijaju monopol na neograničenu moć, posebno zato što je upravo ovo situacija u kojoj će se i pošten čovek najverovatnije pretvoriti u nitkova.

http://www.polyarchy.org/poststatism/english/scenarios.html

Đorđe Latinović (Fokus 25.07.2008)

- Radovan Karadžić je bio bonvivan, kockar i umišljeni državnik.
- Bio je oličenje voluntarizma u politici...
- Pokrenuo je najveću srpsku nacionalnu energiju od Prvog srpskog ustanka, uludo je proćerdavši...
- Napravio je Ustav RS, za sebe, po modelu Šarla De Gola.
- On je politički otac ideje o bogaćenju dvije stotine porodica u RS, kroz organizovanu pljačku vlastitog naroda.
- Srbima će ostati kriv jer je legalno omogućio pljačkanje društvene i državne imovine...
- On je pravnu državu bacio pod noge promovišući hajdučiju i otimačinu kao vrhovni princip vladanja.
- On je političku vlast spojio sa srpskom pravoslavnom crkvom, i tako izvršio besprizornu klerikalizaciju društva...
- Ni on nije izbjegao fiksaciji oca nacije, ubijeđen da od njega počinje istorija...
- Iako je bio vjernik-komunista, zatim-otpadnik, a kasnije, zagriženi antikomunista, imao je u osnovi boljševičku svijest vladanja svojstvenu mnogima na Balkanu.

Florance Hartmann:

1. Imali smo na pretek informacija gdje su bjegunci, ali uvijek bi se ispostavilo da neka od te tri zemlje, SAD, Britanija ili Francuska, blokira hapšenje.
2. Nekad bi akciju hapšenja blokirao lično Chirac, drugi put Clinton.
3. Mmogu me pljuvati i govoriti da lažem, ali ja govorim na osnovu autentičnih izjava i dokumenata.
4. Sada kada je Karadžić najzad uhapšen, on može puno toga ispričati o tajnim dogovorima koji su doveli do pada Srebrenice.
5. Za zapadne velike sile njegovo svjedočenje predstavlja veliki rizik.
6. Do sada nije bilo čvrstih dokaza da su zapadne zemlje predale Srebrenicu u zamjenu za saradnju Srba u mirovnom procesu.

David Albahari

1. Pisci su, to je fakat, na ovim prostorima oduvek bili interesantni državnom represivnom aparatu, pa su neretko zbog svojih dela sudski gonjeni i zatvarani; vlast je fascinirana književnicima isto onoliko koliko i književnici vlašću, tako je bilo i za vreme knjaževstva, monarhije, komunističke vladavine, pa i tokom perioda raspada i odumiranja SFRJ/SRJ/SCG.

2. Sada pomišljam da je pisanje za mene zapravo traganje za odgovorom kako uopšte opažamo stvarnost, šta je sama stvarnost i da li doista postoji neka stvarnost koja je zajednička za sve nas.

3. Ako stvarnost doista postoji, ko je njen pravi gospodar?

4. I da li jedan gospodar kontroliše sve njene nivoe ili se na nekim ravnima pojavljuju novi, lokalni gospodari?

5. Povezanost pisaca i vlasti je, takođe, takva tema, koja je, s jedne strane, dovoljno javna i prozirna, dok je, s druge strane, potpuno neprozirna i tajnovita.

6. Ne znam otkuda njihova međusobna fascinacija – moguće je da pisci, koji su skloni da sebe vide kao vrhovnog tvorca svoga književnog kosmosa, veruju da bi bili podjednako uspešni i kao vrhovni lideri jednog stvarnog sveta, kao što je moguće da vlastodršci upravo zbog toga strepe od pisaca, dakle, da strahuju da su pisci, jednostavno rečeno, bolji od njih.

http://www.h-alter.org/tekst/masi-je-jedino-vazno-da-ima-vodju/9668#hot

Petar Luković: