Mediji
  Anti-Tiranida    
  Direkt
  Maske
  Domaći teren
  Blato
  Bosanski Čaplin
  Kalkulacije
  Legende 
  Ino-nafaka
  Portreti
  Bh. proza
  Mega gluposti
      
     Narod
  Maheri
  Dijaspora
  Humoreska
  Božji ljudi
  Mostarke
  Zemlja Bosna
  Liskaluci
  Links/Gadgets  

  Intervju
  Zanimljivosti
  Iza kulisa
  Anti-naci priručnik 

CNN RSS    REUTER RSS   Kult.InfoRSS   BH.RSS

BBCSERBIAN.com  Detaljno  Pregled štampe  Učite engleski

ANTI-TIRANIDA - Servis CIVILNO DRUŠTVO

Slavoj Žižek:

1. Mislim da se ništa zaista interesantno ne dešava, ja mislim da svi, a najviše Slovenija, postaju dosadna provincija, polako se približavajući nekoj „normalnoj zemlji".
2. Mislim da je jedini način da se nešto zaista produktivno uradi da se prihvati da nismo ništa specijalno zanimljivo.
3. Glavni problem, u smislu gde je potrebna promena, to jeste globalni kapitalizam.
4. Ako postaviš ovo pitanje, odmah ti se pripusje da ti hoćeš Gulag, hoćeš teror, ili ne znam šta.
5. Ja nisam paranoičar koji misli da je sve unapred kooptirano, ja samo misli da granice nisu tamo gde mi mislimo da one jesu.
6. S druge strane, mislim da obične forme protesta, potrošačkog protesta, demokratskog protesta, da su mnoge od njih su već uključene u sistem, kao i većina kritičke misli.
7. Za mene je pitanje mnogo preciznije: kako da se udari, gde je to mesto gde treba udariti?
8. Čak bih ovde ponovio onu staru Ruzveltovu frazu: jedino čega treba da se plašimo je sam strah.
9. Ceo svet se približava nekom kontinuiranom vanrednom stanju.
10. Kad ja zagovaram ograničeno nasilje, ljudi me čudno gledaju kao da je sada mir, a ja bih hteo da krenem da pucam!
11. To je mit nas razvijenih da živimo u mirnom vremenu, stabilizaciji globalnog kapitalizma i sl, mi zapravo živimo u jednom od najnasilnijih perioda istorije.
12. Moja teza je da se, ako ne dođe do nečeg novog, bližimo autoritarnom društvu, stanju stalnog latentnog građanskog rata.

Joe Freeman (2):

Dok se uključujemo u (...), moramo imati na umu neke principe esencijalne demokratskom
strukturiranju koji su također i politički učinkoviti:
1. Delegacija određenih ovlasti određenoj osobi za određene zadatke kroz demokratsku proceduru. Pustiti ljude da
pretpostave da poslovi ili zadaci na ogluhu znači samo da nisu pouzdano napravljeni. Ako su ljudi izabrani da odrade
zadatke, pogotovo ako se to dogodi nakon izraza interesa ili volje da se to izvrši, to predstavlja obavezu koju se ne može
ignorirati.
2. Zahtijevanje od delegata da budu odgovorni/e onima koji su ih izabrali. Na ovaj način grupa ima kontrolu nad osobama u
poziciji moći. Pojedinac/ka može imati moć, ali grupa odlučuje o tome kako će se ona manifestirati.
3. Rotacija zadataka među osobama. Odgovornosti koje predugo ima jedna osoba, neformalno ili formalno, postaju
vlasništvo te osobe i ne napuštaju se lako, te je grupa teško kontrolira. U protivnom, ako su zadaci, pak, preučestalo
rotirani, osoba nema vremena naučiti posao, te zahtijeva osjećaj zadovoljstva što dobro obavlja zadatke.
4. Distribucija moći među što većim mogućim (i razumnim) brojem ljudi. Ovo spriječava stvaranje monopola moći i od onih
na poziciji moći zahtijeva da se konzultiraju sa mnogim drugima u vršenju dužnosti. Također, ovo daje mnogima priliku da
preuzmu odgovornost za određene zadatke i pri tome nešto i nauče.
5. Podjela zadataka po racionalnom kriteriju. Izabiranje nekoga na poziciju zbog toga što uživa simpatije u grupi ili
dodijeljivanje teških poslova onima koji su omraženi, ne služi niti grupi ni pojedincu/ki. Sposobnost, interes i odgovornost u
ovakvoj selekciji moraju biti glavni elementi. Ljudi moraju dobiti priliku da nauče vještine koje nemaju, ali ovo je najbolje
učiniti kroz neku vrstu "šegrtstva", radije nego metodom "potoni - plivaj". Dužnost s kojom se osoba ne može nositi je
demoralizirajuća. Također, isključivanje iz poslova koje netko može obavljati dobro ne ohrabruje osobu da razvije određene
vještine. Žene su zbog svoje kompetencije kažnjavane kroz veći dio ljudske povijesti - pokret ne mora ponavljati ovaj
proces.
6. Širenje informacija među svima što je češće moguće. Informacija je moć. Kada neformalna grupa širi nove ideje i
informacije među sobom, a izvan grupe, već je uključena u proces formiranja mišljenja - bez grupne participacije. Što više
netko zna o tome kako stvari funkcioniraju, to više može biti politički učinkovit.
7. Jednak pristup resursima potrebnima grupi. Ovo nije uvijek savršeno moguće, ali tome se treba težiti. Član/ica koji/a ima
monopol nad potrebnim resursom (npr. tiskarski stroj ili tamna komora koju posjeduje muž) može neopravdano utjecati na
korištenje tog resursa. Vještine i informacije također su resursi. One su pravedno dostupne tek kada su članovi/ice voljni
naučiti druge ono što znaju.
Kada su ovi principi primjenjeni, oni osiguravaju da bilo koje strukture razvijene u pokretu budu pod kontrolom i odgovorne
grupi. Grupa ljudi u poziciji moći biti će raspršena, fleksibilna, otvorena i privremena. Ona neće moći tako lako
institucionalizirati svoju moć jer će zadnju riječ u donošenju odluka imati grupa kao cjelina. Grupa će imati moć
predodrediti tko će imati moć unutar nje same.

Noam Chomsky:

1. Čak i kada bi sloboda tiska bila fasada, sloboda govora bi bila vrijedna obrane i širenja.
2. Prava koja su stečena narodnom borbom su, neizbježno, ukopana u postojeće društvo - "buržujsko društvo", ako hoćete, sa svojim specifičnim institucijama moći.
3. Polovične pobjede i zadobivena prava bi trebali cijeniti, a ne podcjenjivati; i dalje širiti kao dio procesa onesposobljavanja nezakonitih institucija.
4. Jedan od osnivača moderne industrije za odnose s javnošću, Edward Bernays, podsjetio je svoje saveznike da s "univerzalnim pravom glasa i univerzalnim školovanjem, čak i građanska klasa strahuje od običnih ljudi, jer je narod obećao postati kraljem" - tendencija koju je industrija nastojala obrnuti novim metodama "da bi oblikovala mišljenje naroda".
5. Potaknuta javnost može prouzrokovati značajne promjene u djelovanju sistema moći... To uključuje i masovne medije.
6. Kao i druge institucije, mediji bi trebali biti pod kontrolom radne snage i zajednice u kojoj djeluju.
7. Trebali bi biti toliko raznoliki kao što su i interesi i potrebe opće populacije, i također bi trebali širiti i produbljavati te interese i potrebe: izazivati i istraživati, da bi i ponudili i poticali narodno sudjelovanje.
8. Trebali bi podržavati male kolektive, pomoći im da rastu i cvjetaju i da oblikuju šire veze s drugima, da bi na kraju zamijenili institucije namijenjene "kontroli javnoga mišljenja".
9. U isto vrijeme, trebali bi sudjelovati u narodnim pokretima koji žele stvoriti oblike društvene organizacije koji su slobodniji i pravedniji.
10. Politička kultura elite je aktivna i sudjeluje. Oni žele da velika većina bude pasivna, ravnodušna, marginalizirana i poslušna, usmjerena prema nevažnim problemima.
11. Društvena i intelektualna kultura elite je biti bogat i nagrađivan.
12. Velika većina ljudi bi trebala smatrati svoje živote praktički beskorisnima.
13. Što se tiče alternativa u kapitalističkome društvu, mogućnosti ovise o uobičajenim faktorima: kako ljudi iskorištavaju dostupne prilike, kojih je mnogo - uključujući mogućnost da se onesposobe prisilne institucije postojećih kapitalističkih društava.
14. Ako je termin "socijalizam" išta značio, barem je podrazumijevao kontrolu proizvodnje od strane proizvođača i eliminaciju nadničarstva.

Slavoj Žižek:

1. Mislim da se ništa zaista interesantno ne dešava, ja mislim da svi, a najviše Slovenija, postaju dosadna provincija, polako se približavajući nekoj „normalnoj zemlji".
2. Mislim da je jedini način da se nešto zaista produktivno uradi da se prihvati da nismo ništa specijalno zanimljivo.
3. Glavni problem, u smislu gde je potrebna promena, to jeste globalni kapitalizam.
4. Ako postaviš ovo pitanje, odmah ti se pripusje da ti hoćeš Gulag, hoćeš teror, ili ne znam šta.
5. Ja nisam paranoičar koji misli da je sve unapred kooptirano, ja samo misli da granice nisu tamo gde mi mislimo da one jesu.
6. S druge strane, mislim da obične forme protesta, potrošačkog protesta, demokratskog protesta, da su mnoge od njih su već uključene u sistem, kao i većina kritičke misli.
7. Za mene je pitanje mnogo preciznije: kako da se udari, gde je to mesto gde treba udariti?
8. Čak bih ovde ponovio onu staru Ruzveltovu frazu: jedino čega treba da se plašimo je sam strah.
9. Ceo svet se približava nekom kontinuiranom vanrednom stanju.
10. Kad ja zagovaram ograničeno nasilje, ljudi me čudno gledaju kao da je sada mir, a ja bih hteo da krenem da pucam!
11. To je mit nas razvijenih da živimo u mirnom vremenu, stabilizaciji globalnog kapitalizma i sl, mi zapravo živimo u jednom od najnasilnijih perioda istorije.
12. Moja teza je da se, ako ne dođe do nečeg novog, bližimo autoritarnom društvu, stanju stalnog latentnog građanskog rata.

Viktor Ivančić (Dani, 11. 7. 2008):

1. Nismo svi ista govna!
2. Cenzura postaje kapilarna, podrazumjevajuća, nešto što je naprosto nužno usvojiti, jer ako to ne učiniš, iskopat ćeš si grob i još će te proglasiti "tržišno" neuspješnim.
3. Istina je da Feral i Hrvatska nikad nisu bili u ljubavi. Postojali smo samo zato da stvaramo probleme i govorimo o stvarima koje je većina htjela prešutjeti.
4. Ovdje se udruživanjem političke, ekonomske i medijske moći stvaraju zločinačke organizacije u najklasičnijem smislu riječi.
5. Istim se manevrima i uzajamnim lojalnostima dobivaju parlamentarni ibori, otkupljuju građevinski tereni i prodaju genetski modificirani krumpiri.
6. Mislim da je gašenje Ferala tužnije kao simptom, nego kao činjenica nestanka jednog lista.
7. Feral je mnogima bio trn u oku, i desnima i lijevima, a naročito novinarima, jer je u značajnom periodu služio kao ogledalo njihova vlastitog pizdunstva.

Nenad Hrgetić (1):

1. Od svog osnutka, duhanska korporacija Philip Morris Products Inc. za reklamu cigareta Marlboro koristi poglavito prizore netaknute prirode i "kaubojskog" načina života iz vremena prije industrijske revolucije.
2. Takva utopistička propagandna logika vidljiva je i na reklami za Marlboro Lights, objavljena 30. studenoga 1998. u časopisu Time (str. 7), na kojoj fotografija, prostrta preko cijele stranice časopisa, prikazuje panoramski snimak nenaseljene zelene prerije kroz koju vijuga plavičasta rijeka, a rijeku na jednome mjestu prelazi i kaubojski jahač, vodeći na lasu dva divlja konja. Sitnim slovima u dnu stranice pritom je obznanjeno upozorenje američke liječničke komore: "Dim cigareta sadrži ugljični monoksid."
3. Drugim riječima, Philip Morris vas nastoji uvjeriti da ćete se konzumiranjem njihovih cigareta ponajprije vratiti u mitološku prošlost Amerike (doba neiscrpnih prirodnih resursa i nezagađenog okoliša, kad je jedan zamah lasa bio dovoljan da svježe obrijani kauboj njime obuhvati najmanje dva divlja konja), a istodobno obavještavaju potrošača neutralnim jezikom konstatacije na sadašnjost koja se manifestira upozorenjem zdravstvenog rizika.
4. Vrhunac manipulacije ekološkim angažmanom u svrhu jačanja industrijske proizvodnje (...) jest
reklamna kampanja kompanije Ford Motor Company (korporacije koja obuhvaća proizvodnju automobila marke Volvo,
Mazda, Lincoln, Ford, Mercury, Jaguar, Aston Martin) objavljena na trideset i dvije od ukupno 94 stranice posebnog izdanja
časopisa Time u povodu dvadesetog obilježavanja Dana Zemlje (April/May 2000).
5. Riječ je o kampanji koja pokriva doslovce sve aspekte environmentalizma: od zauzimanja za čišći zrak, vodu, zemlju, šume, do agitiranja za reciklažu plastičnih boca. No konačan cilj te raskošne i skupe propagande ipak je jednostavno utilitaran, a ne altruistički: prodaja vozila.
6. Slučaj reklamne kampanje o "prednosti" instant-hrane pred dojenjem djece (Roca, 1987: 151-2), koju su nakon pada
potrošnje u razvijenim zemljama transnacionalne kompanije razvile u zemljama u razvoju, potvrđuje tezu onih koji vjeruju u
moć reklamne poruke da drastično utječe na promjenu recipijentova ponašanja.

Nenad Hrgetić (2):

1. Vrijeme je da zavitlamo loptu u smjeru klimatskih promjena.
2. U svrhu smanjivanja ispuštanja štetnih plinova i posljedica globalne klimatske promjene, sve zemlje trebaju stupiti na igralište.
3. Kao što sportaši igraju s različitih pozicija s obzirom na njihovu snagu, tako se i države, najbolje što mogu s obzirom na svoju snagu, trebaju baviti problemom klimatske mijene.
4. Države koje ispuštaju najveću količinu plinova staklenika, koje uživaju najviši životni standard ili koje imaju
najrealnije prilike smanjiti ispuštanje štetnih plinova, moraju voditi igru.
5. Svim zemljama svijeta moralo bi biti omogućeno da održe ili poprave standarde svog života, baveći se ujedno i rješavanjem klimatskih problema, a posebno ako se međunarodna zajednica smanjenjem emisije i okoristi.
6. Kad svi izađu na igralište, ravnomjerno dijeleći odgovornost (doing their fair share), igra može početi.

 
SADRŽAJ - Tartuf Club  Erazmo Ložiona Provale Ublehe Isplivalo Mudre glave Božje sluge RSS- Feeds

 Mediji - Anti-Tiranida | Rafal | Maske | Domaći teren | Blato | Bosanski Čaplin | Kalkulacije | Legende | Ino-nafaka | Portreti | Bh. proza | Mega gluposti
 Narod - Maheri | Dijaspora | Humoreska | Božji ljudi | Mostarke | Zemlja Bosna | Liskaluci | Links/Gadgets  

Copyright © Herceg Press  (hercegpress@yahoo.com)