|
Pitam sam tebe / publicisticki
stil
publicisticki
stil
Publicistika (lat.
publice: javno) je grana
literature koja se bavi društvenopolitičkim
pitanjima u periodičnoj štampi i posebnim publikacijama.
Za osobu koja
se bavi publicistikom se kaže da je publicist odnosno pisac
društvenopolitičkih tema (često i
novinar
ili žurnalist), a publiciranje podrazumijeva izdavanje književnog
djela.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Publicistika
Publicistički
funkcionalni stil
je stil javnoga priopćavanja kojim se služe novinari i publicisti pišući
tekstove za dnevne novine, časopise. Taj se stil ne ostvaruje samo u
pisanome nego i u govornome mediju. Žanrovi se mogu podijeliti u dvije
skupine:
-
vijest,
komentar, kronika, intervju…
-
kratka
priča, humoreska, esej…
U
publicističkome se stilu pojavljuju žurnalizmi ( strateški interes,
neriješeno pitanje…).
Odlika je
publicističkog stila uporaba internacionalizma i posuđenica.
http://webograd.tportal.hr/sat_hrvatskoga/pitanjazamaturu
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika)
precizira da je publicisticki stil zastupljen je u razlicitim medijima,
ukljucujuci i novine, ali realizira se
i u formi vecih publikacija, npr. knjige, ili TV-serija i
ciklusa radio-emisija.
"Buduci da se na radiju i televiziji uz verbalni
element uvijek dodaju i drugi auditivni kodovi (muzika, specificni zvucni
efekti, zvuci prirode i si.), a na televiziji kao izuzetno znacajna
komponenta i vizuelni kod,
lingvostilisticka analiza zadrzat ce se najvise na onim
prirodnojezicnim osobinama koje su zajedicke za sve zanrove ovoga stila,
nezavisno od medija realizacije. Druge aspekte proucava semiotika, koja
uz
lingvostilistiku moze potpunije opisati sve karakteristike raznovrsnih
zanrova."
Ista autorica publicisticki stil dijeli na nekoliko
podstilova:
publicisticki u uzem smislu,
koji
podrazumijeva
publicistiku shvacene kao
"ozbiljnije",
analiticko
novinarstvo
(odatle i feljtoni ili
knjige posvecene
nekim temama,
politickim,
sportskim,
kulturnim),
knjizevno-publicisticki
(putopis,
reportaza,
kritika koja nema
osobine naucne,
polemika),
naucno-popularni,
ciji su zanrovi
knjige,
feljtoni i clanci,
i
memoarskipodstil
(memoari,
sjecanja,
uspomene,
dnevnici).
Marina Katnic-Bakarsic:
Granicni zanrovi ovoga
podstila priblizavaju
se nekim
drugim stilovima,
narocito esejistickom,
a
ponekad i knjizevnoumjetnickom
(putopisi,
dnevnici).
Zanimljivo je
da politicki govori i politicki programi,
koji na zapadu pripadaju oratorskom stilu, u nasoj sredini cesto pripadaju
publicistickom stilu, a ponekad su
cak i na granici prema administrativnom stilu (uporedi jos nezaobilazni zanr
referata na kongresima politickih stranaka).
Ista
autorica posebno govori o nekoliko podstilova:
1. Publicisticki,
2. Naucno-popularni, 3. Memoarski
podstil
Promjene u
hrvatskom leksiku devedesetih godina prošlog stoljeća uvjetno se mogu
razvrstati u sljedeće skupine:
-
hrvatski
termini/stručni nazivi – apsolutna i nagla, gotovo trenutna prevlast
(semantička polarizacija u odnosu na sinonimne izraze
-
hrvatske
riječi koje se iz raznih razloga, uglavnom nelingvističkih, žele
nametnuti drugim jednakovrijednim i prihvatljivim zamjenama, tzv.
ideologemi
-
hrvatske
zamjene koje koegzistiraju s internacionalizmima katkada iste, a dijelom
različite stilske vrijednosti
|
