|
Pitam sam tebe / žurnalistički stil
Žurnalisticki
stil
Dvije su
osnovne jezične funkcije novinarskog stila: referencijalna(funkcija
saopćavanja) i konativna (funkcija orijentacije na adresate, ubjeđivačka
ili ideološka). Ovaj stil karakterizira i velika žanrovska raznovrsnost,
pa se unutar njega razlikuju informativni žanrovi i analitički
žanrovi.
Novinarski
stil često obiluje ustaljenim frazama, šablonama koje predstavljaju
sredstvo koje pojednostavljuje adresatovo razumijevanje teksta. Jedna od
ključnih karakteristika ovoga stila je automatizacija jezičnih sredstava
– po tome je on suprotstavljen književnoumjetničkom ili reklamnom stilu,
kod kojih dominira suprotan princip, aktualizacija.
Žurnalizmi
– ustaljene fraze i klišeji svojstveni novinarskom stilu jednog društva
u određenom vremenskom periodu. Mnogi od njih nastali su izvan
novinarskog stila, ali su se u njemu ustalili – zahlađeni odnosi,
neriješeno pitanje, kuloarski razgovori…
Važna
značajka novinarskog stila su i naslovi. Mogu se podijeliti na
nominativne (njima se imenuje sadržaj – Bozanić, novi predsjednik
HBK-a), informativne (njima se prenosi sadržaj – Kako i gdje se
osigurati?) i reklamne (njima se nudi sadržaj – za Vaše ljeto s
osmijehom). Naslovi moraju poticati na čitanje, znači biti izazovni
– pojavljuju se i u obliku retoričkih pitanja, poslovica, krilatica,
izreka i često zadržavaju cijeli niz stilskih figura (metafore,
metonimije, personifikacije, oksimoroni..)
Podstilovi:
publicistički, publicističko-znanstveni, memoarski,
književno-publicistički, reklamni.
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika) podvlači da se žurnalisticki
stil
odlikuje
izuzetno
sirokom
sferom
upotrebe,
velikom
zanrovskom
raznovrsnoscu,
a namijenjen je velikom broju adresata...
"Dvije
su osnovne jezicne funkcije ovoga stila:
referencijalna (funkcija
saopcavanja)
i konativna
(funkcija
orijentacije na adresate,
ubjedivacka ili ideoloska).
Cak i oni zurnalisticki zanrovi koji na
prvi pogled nisu ubjedivacki,
vec su dominantno informativni
-
npr.
informacija ili vijest,
mogu biti
u funkciji realizacije uvjeravanja,
odnosno
mogu imati jaku ideolosku potku.
Teoreticari
smatraju da
onaj ko upravlja medijima upravlja i drzavom,
tako da je istrazivanje ovoga stila cesto islo u pravcu
trazenja onih
jezicnih sredstava koja su najpogodnija za argumentaciju ili pak za propagandu
(v.
npr.
prirucnike i njihove naslove u bivsem SSSR-u).
S ovim je u vezi i izbor leksike i frazeologije
u zurnalistickom stilu,
pa se mogu
pratiti razlicita jezicna sredstva i razlicita frekvencija pojedinih
zurnalizama
(rijeci
sa zurnalistickom markiranoscu)
kod medija iz iste sredine koji se zalazu za
suprotne politicke opcije.
Osim toga,
dijahronijski se mogu analizirati promjene u karakteristicnoj
leksici i
frazama istih medija,
koje su
uvjetovane promjenom drustvenog uredenja u jednoj sredini,
smjenom vodece ideologije."
Autorica ostoče da žurnalisticki stil "pokazuje veliku zanrovsku raznovrsnost:
tako se razlikuju informativni
zanrovi
(informacija,
vijest,
hronika dogadanja)
i analiticki zanrovi
(clanak,
feljton,
kolumna,
intervju,
komentar,
reportaza,
kontakt-program...)."...
"Neki
se zanrovi javljaju u svim medijima
(intervju,
vijest,
komentar...),
dok su
drugi specificni za pojedine medije
(kontakt-emisija
na radiju i televiziji,
kojoj
samo u jednom aspektu pandan mogu biti pisma citalaca u novinama).
Ipak, i kod istih zanrova
promjena medija bitno utice na stil, sto je svakako u vezi sa razlicitom
semiotickom strukturom
svakog medija, a takoder i sa pismenom/usmenom realizacijom toga zanra.
Kontakt-emisije cesto
sadrze i elemente razgovornog stila, odlikuju se povremeno spontanoscu
konverzacije, sto ih cini
posebno atraktivnim za adresate."
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):
Tako intervju u novinama dolazi mnogo vise u skladu sa opcejezicnom normom,
dok na radiju i televiziji cuva sva obiljezja individualnog
govora i novinara i intervjuirane osobe;
u novinama je
intervju cesto redigiran
i poslat na autorizaciju intervjuiranome ili je cak plod duge pripreme,
dok na
radiju i televiziji vise cuva osobine spontanog govora,
sa oklijevanjem,
pauzama,
lapsusima,
narusavanjem recenicke strukture i slicno.
Istina,
neki intervjui i u novinama sadrze autorski
komentar,
svojevrsnu govornu karakterizaciju licnosti s kojom se razgovara
ili pak u upravnom
govoru pokusavaju prenijeti te osobenosti
(ponekad i
neke vulgarizme,
postapalice i si).
Slicno je i sa zanrom sportskog prenosa,
koji se razlikuje na radiju i televiziji,
jer na radiju
nema vizuelne komponente,
te
komentator mora pokusati sto vjernije prenijeti svaki detalj sportskog
takmicenja,
dok na televiziji komentator nekad prepusta slici da
"govori"
sama po sebi,
ili moze sire
analzirati neke segmente takmicenja
(u
torn smislu ovdje je vise rijec o komentaru nego o prenosu).
U novinama, pak, kao pandan ovim zanrovima dolazi clanak kao
postfaktum komentar sportskih
zbivanja. Bez obzira na medij, zanrovi sportskog novinarstva spadaju medu one sa
najvecim stepenom
predvidljivosti jezicnih sredstava, sa karakteristicnim frazama i
konstrukcijama, cesto sabloniziranim do te
mjere da postaju predmet sala. Tako Skiljan, navodeci karakteristicne fraze tipa
"igracu nije poslo za nogom da...; "u igri kojaje zadovoljila
borbenoscu po veoma hladno vremenu; gosti su dosli prepolovljeni na tu utakmicu;
njegov projektil otisao je pored vratnice" i slicno, tvrdi da je
"govor
sportskih stranica vrlo daleko od toga da izrazava istinske emocije:
strasti su
u njemu
izlizane i,
u krajnjoj konsekvenciji,
vise-manje
lazne,
zgurane u uvijek iste ili gotovo iste
istrosenejezicnekalupe"
(Skiljan
1989: 91).
Marina Katnic-Bakarsic
uočava da su mnoge
jezicne karakteristike ovoga stila uvjetovane su njegovom usmjerenoscu na
mnogobrojne adresate razlicitog porijekla,
obrazovanja,
socijalnog statusa,
kao i cinjenicom da
njegovi tekstovi nastaju u veoma kratkom vremenskom roku...
"Dok
casopisi mogu objavljivati i
analiticke clanke koji pripadaju publicistici i namijenjeni su onima koji Me
dublje analizirati neke
pojave, a tako su koncipirane i neke emisije na radiju i televiziji, dotle
dnevne no vine prije svega
misle na informaciju, na
njeno prezentiranje. Upravo zato zurnalisticki stil cesto obiluje ustaljenim
frazama, sablonima, sto mu se, kao sto je
pokazano, cesto zamjera. Sa druge strane, neki sabloni
predstavljaju sredstvo koje pojednostavljuje
adresatovo (citaocevo, gledaocevo, slusaocevo) razumijevanje i omogucava
novinaru da u najkracem roku napise neki tekst."
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):Posebno
znacajan element zurnalistickog stila jesu naslovi. Tekstualna stilistika
smatra da su naslovi jedna od jakih pozicija teksta, i to svakog teksta, bez
obzira na njegovu funkcionalno-stilsku pripadnost. U novinama, zadatak naslova (uz
to i podnaslova, nadnaslova) jeste da privuce paznju
adresata, da sadrzi osnovnu informaciju o
onome sto je sadrzaj teksta, a uz to da bude jezicno efektan, upecatljiv.
Zapravo, moze se reci da u novinskom naslovu cesto dolazi do mijenjanja jezicke
funkcije sa referencijalne i konativne na
poetsku, buduci da poruka skrece paznju na samu sebe. Slicni postupci mogu se
pratiti i u naslovima radio i TV-emisija, te je zato ekspresivnost i stilogenost
naslova zanimljivo i nezaobilazno podrucje u proucavanju zurnalistickog
stila.
Izdvajajuci niz naslova iz stampe, autorica zapaža da ti naslovi posjeduju niz
osobina koji ih cine stilogenima".
"Izmedu
ostalog tu su i retoricka
pitanja
koja imaju zadatak da
privuku paznju citalaca, da ih prividno ukljuce u razmisljanje i davanje
odgovora (Gdje je osam miliona dolara? Klinton je Sarajlija?), zatim
eksklamativne recenice koje su emocionalno markirane (Zdovc zavrsio karijeru!),
te razliciti slucajevi sinonimije lica (obezliceno, neodredeno-licno
Stiglo se do raskrsca - umjesto neutralnog stigli
smo (su) do raskrsca)...
Marina Katnic-Bakarsic,
takodje, primjećuje da je za
žurnalisticki stil, posebno za analiticke
zanrove, narocito je vazan postupak imenovanja, i to
na dva plana: vlastita imena uvijek su jake
pozicije teksta, mjesta na kojima se posebno pojacava
paznja adresata; s druge strane, imenovanje i
ovdje spada u signale tacke gledista.
Tako se npr.
ironican stav novinara prema licnostima o
kojima pise prepoznaje u nacinu na koji ih imenuje
(davanje nadimaka, perifrasticka imenovanja sa negativnom konotacijom
ili ironijski obiljezena i si.).
Medutim, posebno je zanimljivo i da ime autora teksta spada u jake pozicije:
novinari u stampi, na radiju ili televiziji mogu svojim imenom privuci
paznju adresata, buduci da je njihov stil svojom
osobenoscu postao prepoznatljiv. U zanrove
kod kojih autorova osobenost posebno dolazi do izrazaja
spadaju intervjui, reportaze, politicki
komentari i kolumne. Kolumna je posebno znacajan novinski zanr, koji
obicno i postoji u novinama kada postoji novinar jake individualnosti koji moze
proizvoditi redovno tekstove za kolumnu. Pri
tome kolumna stoji na granici prema publicistickom stilu, a moze se
koristiti raznovrsnim jezicnim sredstvima,
ukljucujuci i figure, citate, kalambure, ponekad i dijalektizme (u torn
slucaju oni mogu postati stilsko obiljezje autora kolumne, njegov prepoznatljiv
znak). U njoj uvijek dominira emotivna/ekspresivna jezicna funkcija u
kombinaciji sa konativnom, buduci da joj je
zadatak da u prvom planu ima subjektivni stav novinara, njegov pogled na neka
zbivanja, ali i da time izazove
odredenu reakciju (cesto - smijeh) kod citalaca. Osim toga, neke
kolumne posjeduju estetsku funkciju, a o
njihovim jezicno-stilskim vrijednostima svjedoci i mogucnost sakupljanja
na jednom mjestu kao knjige.
Autorica
posebno naglašava da se, osim zanrovski i medijski, zurnalisticki stil razlikuje
i s obzirom na tip stampe ili tip radio i
televizijskog programa u kojem se realizira...
"Bitno
je razlicit stil dnevnih novina, sportskih novina, zenskih, omladinskih
ili politickih nedjeljnika; slicno tome, nije isti stil
omladinske radio ili TV emisije, sportske
emisije, emisije namijenjene penzionerima i slicno.
Zanimljivo je u torn kontekstu promatrati
prepoznatljiv tip zenske stampe, sa odredenim uzusima
i zanrovima (horoskop, pisma "u povjerenju" i
odgovori, clanci iz oblasti mode, visokog drustva,
intervjui sa poznatim licnostima, ljubavna
prica ili roman - po pravilu trivijalna, sve opremljeno
slikama, fotografijama i slicno). Posebno se
moze analizirati jezik i stil tzv. "zute stampe", koju
karakterizira teznja za senzacijom, tracem.
Buduci da se radi o kratkim tekstovima pracenim
fotografijom kao ilustracijom, cesto se desi da centralno mjesto zauzimaju
graficki upadljivi naslovi i podnaslovi,
cesto u formi upitnih ili uzvicnih recenica, a da je stil samog teksta ispunjen
emocionalnim i ekspresivnim jezicnim sredstvima, ciji je zadatak da
privuku paznju adresata..".
|
