Pitam sam tebe / književnoumjetnički stil
Knjizevnoumjetnicki
stil
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika) podsjeća da
je od
pocetka
konstituiranja stilistike kao discipline, stilistika "suocena sa
ocjenama da knjizevni
tekst,
knjizevnost,
ne mogu biti predmet lingvisticke analize,
buduci da posjeduju
estetsku funkciju
i pripadaju umjetnosti,
sto ih odvaja od svih
drugih tekstova"...
"Problem preuzimanja elemenata
drugih stilova
u knjizevnoumjetnickom tekstu
anglosaksonska
nova stilistika
takoder uzima
u obzir,
s
tim sto ga imenuje drugacije.
U toj
skoli govori se o prisustvu elemenata razlicitih registara u
knjizevnoumjetnickom registru, odnosno o postupku preregistracije.
Pod preregistracijom podrazumijeva se
mogucnost preuzimanja bilo kojeg registra, pri cemu knjizevni tekst, kao
self-sufficient (samodovoljan) moze generirati znacenja i situacije, zapravo,
virtualni svijet, putem jezika. S jedne strane, takav postupak stvara dodatni nivo znacenja
knjizevnoumjetnickog teksta, dok sa
druge strane preuzeti elementi u novom okruzenju poprimaju nove
karakteristike, odnosno novi
semanticki i stilisticki potencijal. Preregistraciju ili preuzimanje
elemenata drugih stilova u
knjizevnoumjetnickom stilu mozemo pratiti u nizu tekstova (v., npr., vec
pomenutu pjesmu u kojoj je preuzeta definicija Chomskog), a kao
obrazac moze posluziti i nekoliko narednih primjera.
U
drami Love and Other Media
(Ljubav i drugi mediji)
David
Newby za
osnovu radnje uzima
ispit iz semiologije,
koji sluzi kao baza za dramsku obradu
razlicitih semiotickih disciplina
(semiotika
muzike,
semiotika vizualnih kodova,
lingvisticka semiotika i slicno),
uz jak
ironijski pomak prema
sveopcoj potrazi za
znakovima i znakovnim
sistemima.
Odatle
u drami
niz naucnih i
pseudonaucnih
termina,
pojmova,
definicija
(tu figurira i
Chomsky,
semiotika,
mediji,
bilingvalizam...),
a uz program
predstave dobija
se i mali
"rjecnik"
semiotickih termina,
koji npr.
uz uobicajenu definiciju
semiotike daje i drugu,
koja parodira
predmet i smisao ove nauke:
"SEMIOTIKA: (2) moderna buzz rijec, blef-rijec. Narocito
efektna (i besmislena) ako se
kombinira sa drugom rijeci: npr. 'socijalna
semiotika', 'semioticki Zeitgeist', 'semioticki
scenario', itd, itd, itd.
CHOMSKY:
istaknuti americki lingvist, cesto citiran, ali rijetko citan."
(Newby 1997)
Autorica ističe da je stilizacija pojam koji je relativno blizak pojmu
preregistracije...
"Njena
je priroda takodjer metatekstualna, s
tim sto je preregistracija postupak preuzimanja drugog tipa registara u
jedan osnovni registar, a
stilizacija je metakreativni zanr. Nju karakterizira oponasanje jezicnih
sredstava karakteristicnih za neki tip jezicne realizacije u svrhu
ostvarivanja odredene umjetnicke funkcije. Stilizacija nije samo predmet
proucavanja lingvisticke stilistike nego i semioticke stilistike, buduci da
se ona javlja i u drugim umjetnostima i znakovnim sistemima. U knjizevnosti
stilizacija se javlja kao oponasanje neke forme (karakteristicnog zanra,
karakteristicnih elemenata toga zanra, karakteristicne
versifikacije), zatim kao
oponasanje karakteristicnog stila nekoga pravca (stila romantizma, baroka),nekoga
djela ili nekoga
pisca.
Ona se moze prepoznati i kao specificna govoma
karakterizacija, uz niz
tipicnih jezicnih sredstava i slicno. Stilizirani tekst
najmanje je dvoglasan (uvijek postoji prototekst
i po njegovom obrascu
stvoreni metatekst). Stilizacija se moze realizirati u cijelom jednom tekstu
ili samo u nekim njegovim dijelovima. Jedan od slucajeva stilizacije jeste i
skaz, o kome ce kasnije biti vise rijeci (poglavlje "Tudji govor" i govoma karakterizacija). Skaz je
uvodenje pripovjedaca u tekst, uz ocuvanje svih karakteristicnih jezicnih
osobina koje taj lik smjestaju u neku sredinu, u odredeno doba,
socijalnu skupinu i slicno.
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):
U drugim umjetnostima
stilizacija se tumaci kao
pojednostavljivanje,
kao proces kojim se
oblici iz prirode eliminiranjem detalja svode na sazetu formu koja zadrzava
samo sustinska obiljezja,
bez svega
slucajnog,
sporednog.
Ponekad
se rijeci stilizacija pridaju negativne konotacije, u smislu da je
stiliziran oblik artificijelan oblik, daleko od onoga sto je "prirodno".
Semiotika
knjizevnosti,
narocito tzv.
moskovsko-tartuska skola,
posmatra
umjetnost,
pa tako
i knjizevnu,
kao sekundarni modelativni sistem u odnosu na
prirodni jezik kao
primarni sistem.
Svako
umjetnicko djelo jeste
tekst na jeziku
odredene umjetnosti.
Buduci da
je fiksiran u odredenim
znakovima,
taj
je tekst
suprotstavljen vantekstovnim strukturama:
svaki primalac
umjetnicke poruke mora
dekodirati tekst
u jeziku
njemu pripadajuce umjetnosti.
Za Lotmana,
najpoznatijeg predstavnika ove skole,
knjizevni tekst jeste
cjelovit znak,
a
svi
pojedinacni prirodnojezicki znakovi u
njemu su samo
elementi znaka.
U
stvari,
knjizevni tekst cita se
dvorazinski:
na prvoj
razini on se cita kao svaki tekst na prirodnom
jeziku;
na drugoj
razini on se cita kao
cjelovit umjetnicki znak.
Osobenost jezika u ovome stilu jeste i
u tome sto je jezicna kreativnost kvalitativno drukcija od
one u drugim
stilovima. Osim toga, dopusteno je krsenje niza zabrana koje su uobicajene u
drugim stilovima, o cemu ce vise rijeci
biti u odjeljku o jeziku poezije. Moze se cak reci da u
knjizevnoumjetnickom tekstu, pod uvjetom da je to u funkciji estetske,
umjetnicke vrijednosti, pisac/emitent poruke smije slijediti primjer Humpty
Dumptyja iz Alise u zemlji cuda i reci:
"Kada
ja
upotrijebim rijec",
rece Humpty Dumpty
(...), "ona znaci
tacno ono sto ja
odlucim da ona znaci
-
ni manje ni vise."
(Carrol
1972)
