Pitam sam tebe / razgovorni stil

Razgovorni stil

Sadržaj razgovornog stila je svakodnevni život u najširem smislu. Karakteriziraju ga spontanost, nepripremljenost i neslužbenost komunikacije, budući da se realizira u neformalnim situacijama. Zahtjeva brzo reagiranje i smjenu govornika jer se replike izmjenjuju brzo, a često se javlja upadanje u riječ i prekidanje sugovornika. Više mu je nego drugim stilovima svojstven konkretan način mišljenja, a razlikuje se prema kraju u kojem se koristi i prema socijalnoj skupini ljudi koji ga koriste. Važan element razgovornog stila je i realizacija fatičke funkcije (održavanje komunikacije pomoću pauza, poštapalica i sličnog)

Razgovorni stil je komunikacijski najštedljiviji funkcionalni stil standardnog jezika; njegovu štedljivost osigurava specifičan način komuniciranja (prvenstveno dijalog) i upotreba izvanjezičnih sredstava (gesta i mimike) kao kompenzacije jezičnih sredstava. Česte su redukcije i kontrakcije samoglasnika, nepotpune, eliptične rečenice, presupozicije…

Presupozicija – segmenti koji nisu u iskazu eksplicirani, ali su sugovornicima poznati iz lingvističkog ili izvanjezičnog konteksta.

Obična i specijalna/ neformalna i pragmatična konverzacija – prva nije motivirana nekom praktičnom svrhom, funkcija joj je prvenstveno fatička, dok druga ima određenu svrhu (razgovori u prodavaonici, kod doktora).

Trač – predstavlja elementarnu narativnu formu u kojoj se mogu razlikovati akteri, jezgra, indeksi – sva obilježja koja inače karakteriziraju narativni tekst. Osnovne socijalne funkcije trača su uspostavljanje grupne solidarnosti i kohezije, te istraživanje zajedničkih normi koje se tiču kulturno-socijalnih značajnih domena ljudskog ponašanja, a ponekad se tračem uspostavlja i stanovita forma socijalne kontrole.

Opći princip svake konverzacije morao bi biti načelo suradnje (Grice):

-          kvantiteta: sugovornicima je potrebno dati odgovarajuću količinu informacija

-          kvaliteta: treba govoriti istinu

-          relevantnost: sudionici konverzacije moraju biti relevantni

-          modalitet: potrebna je jasnoća, izbjegavanje dvosmislenosti i narušavanje slijeda replika

Verbalna učtivost – vrsta strateške manipulacije jezikom, način da ostvarimo svoje komunikacijske ciljeve tako što ćemo govoriti ono što je društveno primjereno situaciji u kojoj se nalazimo.

Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika) podsjeća da je ovaj stil nizom karakteristika suprotstavljen drugim funkcionalnim stilovima.

"Prije svega, on se primarno realizira u usmenoj formi (svako biljezenje ovoga stila u pismenoj formi zahtijeva uvodenje specificnih oznaka za fonetsko-intonaciona obiljezja). Zbog ovoga, kao i zbog toga sto se u RS cesto radi o nepripremljenom, spontanom govoru, ponekad na rubnim podrucjima norme, lingvisti su ga dugo ignorirali u svojim proucavanjima. Tek sa pojacanim zanimanjem za dijalog, te sa pragmalingvistickom teorijom govornih cinova, lingvisti se okrecu ovome stilu, shvacajuci njegovu posebnu vaznost u odnosu na druge stilove. Takoder, buduci da je u njemu dominantna forma forma dijaloga, ovaj stil nerijetko sluzi kao podloga dramskome podstilu knjizevnoumjetnickoga stila. Dramski tekst cesto oponasa, tj. stilizira razgovorni stil".

Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika): U poljskoj stilistici uobicajen je termin styl potoczny, koji donekle moze odgovarati i pojmu konverzacijskoga stila. Tako shvacen, ovaj stil jeste prva varijanta jezika koju usvajamo kao djeca, najjednostavnija i najbliza varijanta, koja nam pri prelasku na specijalne stilove pomaze da razjasnimo i shvatimo neke stvari. Kada nekoga upitamo: "Sta je to Internet?", ponekad uz dodatnu molbu da nam se to objasni "narodski", "laicki", "svojim rijecima", onda ce odgovor koji slijedi biti realiziran u ovome stilu (Bartmin'ski 1992: 37). U istom tumacenju vrijednosti takvoga stila jesu njegov antropocentrizam, konkretnost, koja uvjetuje i slikovitost, pa i metaforicnost, zatim kolektivnost i tipizacija. Ipak, treba naglasiti da je styl potoczny siri pojam od pojma tradicionalno shvacenog razgovornog stila, buduci da se realizira u razlicitim situacionim registrima s obzirom na stupanj zvanicnosti, familijarnosti, konkretnosti, emocionalnosti (Bartmin'ski 1992: 41). Stilistika je zapravo ponekad svodila razgovorni stil na sferu snizeno markiranih jedinica, te je ovakvo shvacanje zapravo unijelo znacajne korekcije i doprinijelo boljem razumijevanju prirode ovoga stila. Cini se da je njegovo najvaznije obiljezje upotreba stilski neutralnih sredstava, i to u razlicitim sferama komunikacije, tako da je on na neki nacin bazicni funkcionalni stil, njegova osnova, odakle se dalje razvijaju drugi stilovi.

Autorica naglasava da se razgovorni stil odlikuje "nepripremljenoscu, spontanoscu, buduci da se realizira u neformalnim situacijama, a zahtijeva brzo reagiranje, smjenu govornika koji izmjenjuju replike, nekada i prekidaju iskaze, upadaju u rijec jedni drugima i slicno. Tipicno za ovaj stil jeste naglo mijenjanje tema (zapoceta tema prekida se novom, da bi se kasnije nastavila neka treca...). Zbog spontanosti i nepripremljenosti ceste su pauze, zvuci oklijevanja (hm, mm, a...), postapalice (ovaj, onaj, razumijes/razumijete...), ponavljanje dijela iskaza, te druge "greske" u performanci".

Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):Osim toga, vazan element ovoga stila svakako je realizacija faticke funkcije, koja se prepoznaje na vise nacina. Prije svega, faticka je funkcija zastupljena u ubacenim neleksickim glasovnim elementima u sutnju (e, da..; i tako..., jah...): bez obzira na formu, oni nemaju leksicko znacenje, vec znacenje uspostavljanja i produzavanje kontakta. Drugi aspekt moze se vidjeti u komunikaciji bliskih ljudi, u porodici, kada postoje situacije koje prizivaju stalno ponavljanje istih verbalnih obrazaca (prepricavanje istih dogadaja, svima vec dobro poznato), specificne fraze i "privatne sale". Treba imati na umu da faticka funkcija nije nimalo jednostavna: poznavanje/ nepoznavanje njenih nepisanih pravila bitno odreduje status pojedinca u nekoj zajednici. Istovremeno, i ustaljene formule pozdravljanja, oslovljavanja i predstavljanja mogu se promatrati kao zasebni govorni akti. Faticku funkciju imaju i specificna sredstva u svakodnevnoj komunikaciji koja se mogu tumaciti kao okvir toga teksta (cm/, slusaj, vidis, razumijes, znas...). Ukoliko se vidi broj tih sredstava, nije neobican zakljucak da "ljudi jedni drugima malo kazu", te da u susretima na ulici, uz kafu, u cekaonicama izgleda kao da se "ljudi uglavnom dogovaraju kako da uopce govore" (Velcic 1987: 122).

Marina Katnic-Bakarsic naglašava da se moze govoriti o sutnji kao specificnom elementu ovoga stila...

"Naime, sutnja u toku konverzacije moze biti signal razlicitih situacija, tj. raspolozenja sugovornika: moze signalizirati uvrijedenost, ljutnju (jedan od sugovornika prestaje komunicirati sa drugima, ili svi sudionici to cine), ali i visok stepen bliskosti sugovornika, koji mogu ugodno sutjeti zajedno. Zanimljivo je da Englezi smatraju sutnju odstupanjem od norme, osim u specijalnim prilikama (u trenucima zalosti, npr,) -(Crystal 1994: 117), dok kod drugih naroda konverzacija mnogo cesce moze biti "prekinuta sutnjom".

Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika): Na fonostilistickom planu ovaj stil odlikuje se povecanom brzinom govora, s cim je u vezi i nepotpuni stil izgovora - redukcija (propustanje nekih glasova koji bi bili neophodni u zvanicnom, "potpunom" stilu izgovora). Razgovornom stilu bio bi neprimjeren brizljivi izgovor svojstven zvanicnim sferama komuniciranja. S druge strane, njemu je svojstvena bogata prozodijsko-intonaciona varijativnost, koja potpomaze izrazavanju emocionalnih, subjektivnih nijansi govora.

Na leksickostilistickom planu svojstvena mu je upotreba emocionalno-ekspresivne leksike, uz prisusutvo rijeci subjektivne ocjene (hipokoristika, pejorativa...). U kolokvijalnoj upotrebi biljeze se i vulgarizmi i zargonizmi.

Autorica istice da je razgovor "do neke mjere zajednicki napor i svaki sugovornik vidi nekakvu zajednicku zajednicku svrhu, skup svrha ili makar zajednicki prihvatljivi pravac" (Grice 1987: 58)", te bi po Griceu opci princip svake konverzacije morao biti nacelo suradnje.

Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika): Moze se izdvojiti jos jedan zanr ovoga stila, koji je po mnogo cemu specifican. Rijec je o tracu, zanru koji je zanimljiv vec zato sto predstavlja elementarnu narativnu formu, u kojoj se mogu razlikovati aktanti, jezgra, indeksi - sva obijezja koja inace odlikuju narativni tekst. Trac se razvija kao pripovijedanje, dakle, struktura mu je dominantno monoloska, ali u svakodnevnom govoru svojstveno mu je prekidanje, zapitkivanje, komentari, "ubacivanje" sugovornika sa svojim replikama, te se i trac, kao i ostali zanrovi razgovomog stila, razvija po labilnijoj strukturi koja pokazuje grananje osovne teme u vise pravaca ili niz digresija sa ponovnim vracanjem osnovnoj temi. Ne ulazeci u psiho-socijalne funkcije traca, moze se vidjeti da mu je cesto svojstvena i faticka funkcija (odrzavanje komunikacije), sto se narocito cesto moze primijetiti kod stalnog ponavljanja istog traca u istom krugu ljudi. Drugim rijecima, "mada trac moze biti destruktivan, on to nije uvijek; on moze posluziti kao krucijalna funkcija u uspostavljanju bliskosti - narocito ako nije 'pricanje protiv', vec jednostavno 'pricanje o'." (Tannen 1991: 96)

Zanimljivo istrazivanje kolokvijalnog stila, koje je ujedno i sociolingvisticko i antropolingvisticko, jeste istrazivanje osobina svakodnevnog dijaloga s obzirom na polne razlike sudionika. Takva ispitivanja polaze od pretpostavke da diskurs, narocito dijaloski diskurs, funkcionira razlicito s obzirom na niz kulturnih razlika izmedu sugovornika (geografskih, etnickih, starosnih, a narocito polnih).