|
Pitam sam tebe / retorika i stilistika
Retorika
i stilistika
http://streberke.blogger.ba/arhiva/2006/04/29/230856
Retorika je stara jezicka disciplina koja je
bila popularna u anticko doba.
Imamo tri tipa govora: svakodnevni, sudski i uzviseni.
Svakodnevni- razmjena informacija medju ljudima, prosjecan
Sudski- snagom argumentacije neko se brani ili kaznjava
Uzviseni- knjizevnoumjetnicki stil, pjesnicki jezik, obiluje stilskim
sredstvima
Aristotel je napisao Retoriku. Nakon Aristotela Kvintilijan pise Obrazovanje
govornika gdje pise o problemima koji se ticu usmenog izrazavanja i njihove
pripreme tj. dobar govornik je onaj koji se dobro pripremi za govor.
Po Aristotelu tri su osnovne osobine govora:
1. jasnoca (treba da se jasno i precizno izraze misli vezane za neku temu
ili problem, ne smije koristoti rijeci koje masa ne razumije)
2. prikladnost (treba znati kakav govor treba koristiti u odredjenoj
situaciji)
3. uzvisenost (vezuje se za pjesnicki jezik, koristi se velik broj stilskih
sredstava)
Govorne/retoricke vrste: monolog i dijalog.
Dijalog podrazumjeva razgovor izmedju najmanje dvije osobe , odnosno smjenjivanje govornih uloga izmedju sagovornika)
Dijaloske vrste: anketa, debata, intevju,razgovor na temu, nabacivanje tema,
sluzbeni razgovor...
Anketa-svim ispitanicima se postavlja isto/a pitanje/a i na osnovu
statistickih podataka dolazi se do nekih zakljucaka. Anketa moze biti
politicka,novinarska, didakticka, naucna i sl.
Debat a- sukob oko jedne teme koji se rjesava na intelektualan nacin putem
argumentiranja i treba doci do odredjenih zakljucaka.
Intevju - razgovor sa nekom osobom usmenim ili pismenim putem, onaj ko
ispituje mora biti pripremljen. Ispitanik ima pravo da ne odgovori na
pitanja. Pitanja ne smiju biti intimnog karaktera.
Razgovor na temu - podrazumjeva da se sagovornik unaprijed upoznaje sa nekom
temom i pokusava se rijesiti taj problem.
Nabacivanje tema - razgovor o vise razlicitih aktuelnih problema, medjusobno
povezanihi to samo da bi se iskazala potreba za njihovim rjesenjem ili da
naznaka koraka koji mogu dovesti do tog.
Sluzbeni razgovor - je uvijek razgovor izmedju nadredjene i podredjene osobe
i obicno se svodi na rasvetljavanje odredjenog problema.
Monolog moze biti: uvodna rijec, vijst, izvjestaj, komentar, izjava,
diskusija,...
Uvodna rijec - obicno ima odredjena pravila npr. Dozvolite da vam kazem...
Izvjestaj - hronoloski opis nekog dogadjaja.
Vijest - kratak i objektivan javni tekst, vezuje se za novinarstvo i mora
imati odgovore na pitanja:ko,sta gdje, kada, kako i zasto.
Diskusija-desetominutni komentar necega i obicno se vezuje za nesto sto je
vec receno.
Komentar-treba biti uvjerljiv i ubjedljiv (mediji)
Izjava-obicno zapis onekom dogadjaju, komentar necega, opkovrgavanje necega,...
Govori mogu biti:politicki, akademski,vojnicki, sudski,religijski,prigodni,...
Politicki govori - obicno su ideoloskog karaktera, imaju ubjedjivacku
funkciju,obiluju frazama, tautologijom i enfemizmima.
Akademski govor - mogu biti:predavanja, seminari, magisteriji,
doktorati,referati,multidisciplinarni projekti, seminarski radovi...
Vojnicki govor - kratki i jasni i bazirani na strahopostovanju.
Sudski - kliseizirani, obiluju sudskim frazama i bazirani su na argumentima.
Religijski govori - bazirani na citatnosti, ne smiju biti politickog,
ideoloskog i dr. karaktera.
Prigodni govor - cestitanja,zahvale, nekrologiji,...
Posebne govorne vrste su:konferansa(okvir za priredbu), recital,prevodjenje,
prenos
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika) napominje da
se stilistika
"nerijetko smatra nasljednicom retorike ili,
drugim rijecima,
"modernom
retorikom"
koja postupno utvrduje svoj predmet,
ciljeve i metode
(Guiraud
1964: 5).
Danas, medutim, situacija je
jos slozenija, buduci
da paralelno sa stilistikom (ili stilistikama, ako zelimo naglasiti
razudenost ove disipline) postoji i obnovljena retorika, koja takoder
pretendira na status nasljednice anticke retorike.
Potrebno je zato vidjeti i kakav je
medusobni suodnos ovih dviju disciplina danas, a ne samo
u proslosti."
Autorica podsjeca da je retorika je rodjena u antickoj Grckoj i da je u
pocetku bila shvacena kao vjestina govornistva,
sto
znaci da je bila vezana prije svega za sferu usmene upotrebe jezika...
"U
to doba ona je za prve sicilske retore,
Empedoklove ucenike Coraxa,
Tiziju
i Gorgiju,
bila prije
svega vjestina uvjeravanja,
ciji je
zadatak bio da usavrsava tehniku argumentacije.
Postupno, medutim, i knjizevnost postaje predmet
proucavanja retorike, te retorika postaje
prije svega teorija ukrasene forme. Aristotel vec u Poetici (1966)
posmatra neke ukrase u knjizevnim djelima, a u Retorici (1987) dopusta
mogucnost primjene retorickih ukrasa i u
knjizevnosti. Postupno dolazi do potpunog preokreta: retorika se vezuje
najvise za "ukrasavanje" govora (narocito
knjizevnih djela), dakle za poetsku funkciju jezika. Tako koncipirana
retorika u srednjem vijeku bila je jedna od sedam vjestina, a zajedno sa
gramatikom i dijalektikom cinila je tri lijepe vjestine ili trivium.
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):
Jos iz anticke retorike potice podjela retorike na pet
dijelova:
inventio
(invencija)
sluzi pronalazenju teme,
argumenata i dokaza;
dispositio
(dispozicija)
odgovara pojmu kompozicije;
elocutio
(elokucija)
bavi se ukrasavanjem iskaza,
odnosno predstavlja teoriju tropa i figura;
actio
(akcija)
obraduje nacin izlaganja,
gestove,
intonaciju i slicno,
dok peti dio,
memoria
(pamcenje)
razvija
mnemotehnicke postupke.
Prema Marini Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika), za
stilistiku su tri elementa tradicionalne retorike posebno znacajna: ucenje o
tropima
i figurama, teorija kompozicije i teorija triju stilova.
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):
Tropi i figure kao osnova "teorije ukrasa" dugo su bili
jedini prezivjeli dio retorike, prvo
u teoriji knjizevnosti, a zatim i u stilistici. Protekle tri
decenije oznacile su drukciji pristup, baziran na
metodima lingvisticke semantike. I nova retorika i stilistika
pokusavaju ustanoviti formalne,
funkcionalne i semanticke kriterije po kojima se realiziraju
figure. Osim toga, dok je tradicionalna
retorika figure posmatrala staticki, pod utjecajem
lingvistike teksta stilistika, narocito tekstualna
stilistika, posmatra ove pojave ne samo kao ukrase, ne samo
staticki, nego i kao sredstva
argumentacije, te
dinamicki, kao sredstva vezivanja teksta, kao svojevrsne
stilisticko-semanticke
konektore.
Tekstualna stilistika na izvjestan nacin nastavlja i
retoricko ucenje o kompoziciji (dispositio),
o rasporedu argumenata u tekstu. Uostalom, jos je
Aristotelovo ucenje o periodu impliciralo
ukljucenost perioda u prethodni, tj. ostali tekst, a time
moglo posluziti kao inspiracija za ispitivanje
povezivanja dijelova
teksta u vece cjeline i zkonitosti koje to omogucuju.
Autorica primjecuje da je za razvoj funkcionalne stilistike
narocito je vaznu ulogu imao onaj dio retorike u kojem se izdvajaju
razliciti tipovi diskursa.
"Anticka
je retorika izdvajala tri tipa diskursa
(tj.
tri tipa govora ili
"besjeda"):
sudski,
genus iudiciale,
savjetodavni
(politicki),
genus deliberativum,
te epideikticki
(svecani)
-
genus demonstrativum
ili
laudativum.
Svaki je tip morao imati dobru dispoziciju: uvod,izlaganje
predmeta, dokazivanje, pobijanje i zavrsetak. Jos je Aristotel pisao: "Ne bi
trebalo zaboraviti
da svakom rodu besede odgovara poseban stil. Nije isti stil u
pisanoj i parnicarskoj besedi, niti
u skupstinskim i sudskim besedama" (Aristotel, 1987: 250).
Mada je termin stil ovdje upotrijebljen u znatno drugacijem smislu
nego sto se danas upotrebljava, ipak se i u ovim iskazima vidi klica
buduceg izdvajanja funkcionalnih stilova na osnovu razlicitih
faktora. Kasnije se ovo ucenje razvijalo
narocito u ruskim retorikama 17. stoljeca i docnije, da bi
kod Lomonosova dobilo najpotpuniju
formulaciju kao
ucenje o "tri stila", koje je razradivano jos u antickoj retorici. Ovim
trima stilovima (visokom, srednjem i
niskom, tj. uzvisenom, umjerenom i jednostavnom) odgovaraju razlicita
jezicka sredstva, kao i razlicita sfera upotrebe.(Vomperskij, 1988;
Lomonosov, 1952)."
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika):
Nema, dakle, sumnje da tradicionalna retorika ucenjem o
razlictim tipovima govora, kasnije ucenjem o "tri stila" na izvjestan nacin
pred stavlja pretecu funkcionalne stilistike. Istovremeno,
suvremena retorika
zblizava se sa funkcionalnom stilistikom po tome sto ne proucava samo jedan
tip diskursa, vec postaje "baza svakog
diskursa" (Kibedi-Varga, 1976: 10). U principu se moze govoriti i o tome da
ove dvije discipline razlicitim terminima odreduju iste pojave. Tako npr.
autori Opce retorike
stavljaju znak jednakosti
izmedu termina stilisticki postupak (stylistic device) i metabole,
kojom oni imenuju sve stilske figure u sirokom smislu rijeci (Dubois,
Edeline 1986: 275).
|
