Pitam sam tebe / Polemika
Polemika
-
definicije i
obilježja:
Marina Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika)
Polemika je zanr u
kojem se pisac teksta suprotstavlja nekom stavu,
misljenju ili pojavi tako sto
odgovara zastupnicima tog shvatanja.
Moze se polemizirati o najrazlicitijim kategorijama - od
licnih
do opceljudskih, od umjetnickih (estetskih) do politickih. U
nekim slucajevima ona podsjeca na
otvoreno pismo, buduci da moze
sadrzati i direktna obracanja adresatima (koji bi se u naratoloskom
smislu mogli nazvati protivnicima). Polemika je uvijek metatekstualni zanr,
buduci da ona nastaje kao reakcija na neki tekst, i to po principu
negativnog odnosa (Moranjak-Bamburac 1991). One polemike
koje nemaju estetsku funkciju ne spadaju u knjizevno-publicisticki stil, vec
u neki drugi: tako se razlikuje
naucna polemika kao zanr naucnog stila, ili dnevnopoliticka polemika, koja
spada
u zurnalisticke zanrove. I inace, vazno je naglasiti da polemika moze
biti realizirana u formi jednog ili vise tekstova (clanaka), ili pak
moze biti predstavljena citavom knjigom.
Osnovne stilske karakteristike polemike jesu sljedece:
a) kombinacija
objektivnih elemenata iz sfere referentne funkcije i izrazito subjektivnih
elemenata
kojima se realizira
emotivna/ ekspresivna funkcija;
b) sredstva
ubjedivackog diskursa - retoricka pitanja, vjeste igre rijecima,
eksklamacije;
c) sve
stilske figure i tropi koje mogu posluziti efektnosti teksta i usmjerenosti
na formu, poruku
(poetska funkcija) ili pak njegovoj
uvjerljivosti, ubjedivackoj funkciji;
d) citati
iz prototeksta s kojim se polemizira, kao i drugi citati po potrebi (cesto i
autocitati);
upolemici nije rijedak slucaj da se citati vadenjem iz
konteksta prikazu besmislenima,
pogresnima, stetnima;
e) knjizevna
polemika uvijek ukljucuje i elemente knjizevne kritike; ona moze sadrzavati
i elemente drugih
stilova (dokumenta, novinske vijesti, knjizevne zanrove i slicno).
Analizirajući primjere iz
krležinog Antibarbarusa, autorica zapaža da ti
primjeri pokazuju da polemika moze sadrzati i snizene rijeci,
rijeci subjektivne
ocjene i drugu leksiku sa snizenom markiranoscu ili negativne
konotacije
(kenjkalo,
kmezi se
i pekmezi,
ucjenjivaci,
klevetnici,
politicki provokatori),
retoricka pitanja i obracanja
(b),
metafore
(mrtva
strata pameti ljudske)
i razvijene metafore,
gotovo alegorije
(d),
poredenja
(pjeni
se kao sampanjac spram kiselog umotvora),
a uz to i direktno obracanje oponentu
(c).
Kumulacija i svi
postupci gomilanja, koji su i inace svojstveni Krlezinom
stilu, u polemici postaju posebno stilogeno
sredstvo, koje snazno djeluje na
adresate. Omamentalnost stila, vec je naglaseno, posebno je pogodna za
upotrebu u tekstovima sa ubjedivackom funkcijom.
