Jasmina Moskovljević
www.fil.bg.ac.yu/.../UOL3_Funkcije_jezika.pdf
Tokom jednog sata:
• razgovora → 4-5000
reči
• govora spikera na
radiju → 7-8000 reči
• čitanja (u sebi) →
12-14000 reči
- svako od nas je uronjen u
jezik: tokom jednog uobičajenog dana ≈
100 000
reči
Zašto se služimo jezikom?
• Da kažemo šta
mislimo,
• Da kažemo šta
hoćemo,
• Da popričamo,
• Da iskažemo emocije,
• Da pokažemo “ko smo”,
• Da budemo pristojni,
• Da budemo
nepristojni,
• Da se našalimo,
• Da se poigramo...
Podela jezičkih funkcija:
• Komunikativna
• Kognitivna (saznajna)
• Kulturna
• Simbolička
• Estetska
• Magijska
• Kontaktna i
funkcija održavanja kontakta
• Funkcija olakšanja/
Izražavanje emocija
• Izvođačka funkcija
Jezik i mišljenje:
• Vrste mišljenja?
• Nezavisnost ili
identičnost?
• Jezik zavisi od mišljenja, ili mišljenje
zavisi od
jezika?
Jezik i stvarnost:
• Percipirana
stvarnost zavisi od
jezika,
ili jezik
samo kodira kategorije realnosti?
Jezičke
funkcije
u odnosu na
elemente govorne situacije:
Jezičke
funkcije:
• Emotivna
• Direktivna
• Referencijalna
• Poetska
• Metajezička
• Kontaktna
Govorna situacija:
• Pošiljalac
• Primalac
• Predmet
• Poruka
• Kod
• Kanal veze
Funkcije
jezika
prema
Marini Katnic-Bakarsic (Lingvistička stilistika)
Referencijalna funkcija
(denotativna,
kognitivna) odnosi se na predmet poruke, tj. izrazava
odnos izmedu poruke i referenta. Ona je
najcesca funkcija svake poruke, buduci da joj je u prvom planu prenosenje
poruke, tj. sto objektivnije, tacnije informacije o referentu.
Karakteriziraju je "neutralna"
jezicka sredstva, objektivnost, odsustvo emocionalno-ekspresivnih elemenata,
dominiraju forme treceg lica, te
bezlicne i pasivne konstrukcije.
Danas je u Sarajevu padala kisa.
Ekspresivna (emotivna) funkcija
oznacava usmjerenost na emitenta poruke. Ova funkcija
izrazava
govornikov subjektivni stav prema poruci, ona je usmjerena na izrazavanje
govornikovih
emocija (stvarnih ili onih koje on zeli uputiti uz poruku).
Toliko sam sretna da bih mogla pjevati na sav glas.
Konativna (apelativna) funkcija
usmjerena je na
primaoca poruke. U takvim slucajevim komunikacija, po pravilu, ima za cilj
da na neki nacin djeluje na primaoca, da "apelira" na njegova
osjecanja ili misli i da
izazove odredenu reakciju.
Zatvorite prozor, djevojko!
Gledas li ti ikad oko sebe?
Faticka funkcija
usmjerena je na kontakt, tj. na kanal. Ona sluzi prije svega
uspostavljanju,
produzenju ili obustavljanju komunikacije (formule
pozdravljanja, obiljezja pocetka i kraja
konverzacije),
provjeravanju ispravnosti kanala (Cujes li me?; Halo, halo; Slusas li me?;
Jedan-dva-tri...).
Metajezicna funkcija
oznacava usmjerenost poruke na kod. Ona je uvijek zastupljena
u
iskazima u kojima ucesnici u komunikacionom dogadaju provjeravaju da li
upotrebljavaju isti kod ("Sta podrazumijevate pod tim?", "Kad kazem bljak,
mislim da mi se to ne svida"), u definicijama
("Semiologija je nauka o znakovima") ili
citatima. Svaki citat predstavlja govor o govoru, govor
u govoru; tekst u tekstu i tekst o tekstu.
Lingvistika je kao nauka o jeziku bazicno metajezicki
koncipirana, ali metajezicku funkciju
nalazimo i u drugim naukama (npr. Ekologija je nauka
o ocuvanju covjekove sredine...). Svakodnevni govor
takoder obiluje primjerima za ovu funkciju (npr.
Poetska
(estetska)
funkcija
definirana je kao usmjerenost poruke na samu sebe,
pri cemu
poruka prestaje biti sredstvo opcenja i postaje njegov cilj.
Ova je funkcija svojstvena prije svega
(ali
ne i
jedino!)
knjizevnoumjetnickim tekstovima,
odnosno
umjetnosti uopce.
ZNAČAJKE
STANDARDNOG JEZIKA
Autonomnost
–
standardni jezik ne podudara se ni s jednim narječjem, on se uči; poznavanje
standardnog jezika je rezultat svjesnog napora.
Svjesna
normiranost
– standardni jezik uređen je normom, ima svoja pravila (pravopis i
gramatiku) i popis (rječnik). Normiranost jezika može biti spontana
ili planska. Planska normiranost provodi se svjesno i sustavno u
standardnom jeziku putem odgovarajućih normativnih priručnika u svim
dijelovima pisanog i govorenog standarda. Spontana normiranost
karakteristična je za organske idiome gdje se do spoznaje o pravilima dolazi
prešutnom suglasnosti govornika.
Polifunkcionalnost
– standardni jezik je raslojen na funkcionalne stilove, jer mora biti
osposobljen tako da se njime moguće služiti u funkcionalno vrlo različitim
situacijama.
Stabilnost u
prostoru
– standardni jezik je opće komunikacijsko sredstvo na čitavom teritoriju.
Elastična
stabilnost u vremenu
– standardni jezik je dinamičan; iako je u osnovi stabilan i postojan,
njegova je postojanost gipka kako bi mogao udovoljavati svim novim
komunikacijskim potrebama svojih govornika.
TEMELJNA
NAČELA JEZIČNE PRAVILNOSTI
Glavni
razlog normativnim zahvatima u standardnom jeziku je postojanje inačica na
svim razinama (morfološkoj, fonološko, leksičkoj, ortografskoj..). Pojava
inačica je normalna pojava jezičnog razvoja, no to ne znači da su sve
inačice jednako prihvatljive. Postoje razna načela jezične pravilnosti u
pitanjima koja je od njih pravilnija.
Načelo
stabilnosti:
jezično je pravilnije ono što je postojano, stabilno
Načelo
proširenosti:
prednost treba dati onome što se češće koristi
Estetsko
načelo:
pravilnije je ono što je ljepše (subjektivno!)
Načelo
svrhovitosti:
pravilno je ono što je primjerenije tipu konverzacije
Načelo
autoritetnosti:
pravilnije je ono što je potkrijepljeno autoritetom izvora
Još: pravno,
znanstveno, aristokratsko,demokratsko, pragmatično, zemljopisno i logičko
načelo.
www.studentnet.hr/uploads/20070326132148hrvatski-zanic-skripta.doc
