|
Mediji
Anti-Tiranida
Direkt
Maske
Domaći
teren
Blato
Bosanski
Čaplin
Kalkulacije
Legende
Ino-nafaka
Portreti
Bh.
proza
Mega
gluposti
Narod
Maheri
Dijaspora
Humoreska
Božji ljudi
Mostarke
Zemlja Bosna
Liskaluci
Links/Gadgets
Intervju
Zanimljivosti
Iza kulisa
Anti-naci priručnik
|
Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s
nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci
nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom
jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake
dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar
privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na
raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.
Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti
saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i
suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao
pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da
nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava,
uloga i iskustava.
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti,
stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet
književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se
dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.
|
| |
Pitam sam tebe / radno vrijeme u novinarstvu
RADNO VRIJEME U NOVINARSTVU
Analiza sindikata EFJ
Bruxelles 2001.
Pripremni sastanak sa stručnjacima za radno vrijeme
iz Velike Britanije, Švedske, Njemačke, Belgije i Cipra održan je u Bruxellesu
25. rujna 2000. godine. Dvanaest zemalja odgovorilo je na poziv. Sljedeće zemlje
su pokrivene: Austrija, Belgija, Češka, Cipar, Danska, Finska, Francuska,
Njemačka, Velika Britanija, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška i Švedska.
Na temelju odgovora na pitanja iz istraživanja,
doneseni su sljedeći zaključci:
-
U većini zemalja čini se da je radno vrijeme
dobro regulirano;
-
Gotovo da ne postoji bilo kakva regulativa
fleksibilnog radnog vremena;
-
Postoji puno više prekovremenog rada nego što je
službeno registrirano, a novinari često prihvaćaju to kao dio svoje
profesionalne dužnosti i ne traže kompenzaciju;
-
Potrebu za socijalnim vremenom, daljnjim
usavršavanjem i stoga kvalitetom novinarskog rada treba raspraviti zajedno
sa sindikalnim strategijama.
Na sastanku se zaključilo da je radno vrijeme
novinara dobro regulirano u europskim zemljama. Nažalost, radna realnost
razlikuje se od pravnog okvira/ugovora. Problem nedeklariranog prekovremenog
rada vidi se kao glavni izazov za sindikate učlanjene u EFJ. Novinari nisu
navikli razmišljati o svome radnom vremenu, s obzirom na to da prekovremeni rad
smatraju dijelom svoje profesionalne etike i odgovornosti.
U Finskoj, Novinarski sindikat organizirao je
kampanju o radnom vremenu kojoj je bila pridodana analiza zašto je došlo do
takvog povećanja prekovremenog rada osamdesetih i prve polovice devedesetih
godina prošlog stoljeća. U to doba razlog je bio strah od nezaposlenosti.
Međutim, sada je problem nezaposlenosti u medijskom sektoru manje izražen, no
fenomen prekovremenog rada izmakao je nadzoru.
U novinskom sektoru postoji vrlo malo modela
fleksibilnog radnog vremena, gotovo da ne postoji rad sa skraćenim radnim
vremenom, dijeljenje radnog mjesta, dodatni plaćeni ili neplaćeni odmor, itd.
Većinu ovih sustava fleksibilnog radnog vremena može se pronaći u sektoru javnih
elektronskih medija, kojim se ova studija ne bavi.
Za mnoge novinare skraćenje radnog vremena nije
popularno. U Njemačkoj su novinarski sindikati inicirali novu debatu o ranim
mirovinskim shemama za novinare, što omogućuje nacionalni ugovor. Ishod je zasad
nezadovoljavajući: malo ljudi to koristi, neki ugovori na razini poduzeća u
glavnim medijskim kućama ne nude rane mirovinske sheme.
Smanjenje radnog vremena često se zamjenjuje
poboljšanjima plaća i drugim potporama. Veliki broj novinara pati zbog uvjeta
rada, i kao posljedica mnogi napuštaju profesiju u dobi između 40. i 50. godine.
Četverodnevni rad uobičajen je u nekim zemljama,
poput Danske, Belgije (za privatne TV postaje) i Švicarske.
Na sastanku je dogovoreno da se fenomen
prekovremenog rada i teškoće u postizanju fleksibilnih radnih sustava moraju
analizirati u kontekstu ukupnih medija i sektora informacijskih tehnologija. O
radnom vremenu danas se također raspravlja u vezi s novim sustavima upravljanja.
Jasno je da su rasprave o fleksibilnom radnom vremenu beskorisne ukoliko se
radno vrijeme ne poštuje i ukoliko to pitanje nije riješeno.
Kad je riječ o sadašnjem europskom tržištu rada i
trendovima na europskoj razini, treba reći da novinari ne sudjeluju u trendu
kraćeg radnog vremena u Europi. U mnogim sektorima postoji sve veći broj
sindikalnih dogovora koji dopuštaju radnicima više slobode i izbora u
određivanju svojih radnih sati. Prema studiji o radnom vremenu u Europi AFETT-a
i ETUCO-a, "nema sumnje da EU, OECD i većina nacionalnih vlada vide
fleksibilnost radnog vremena kao nešto ključno za konkurentnost na globalnom
tržištu". Ova opća pretpostavka ne primjenjuje se na novinarski sektor.
Ipak, pritom je bitno spomenuti da fenomen sve većeg
broja freelancera, koji po definiciji rade na fleksibilniji način, može
odražavati skrivenije - ponekad dobrovoljne, a ponekad prisilne obrasce
fleksibilnog radnog vremena.
Zaključci iz rezultata istraživanja i rasprava
nacionalnih stručnjaka o radnom vremenu su:
-
Potreba prikupljanja informacija o radnom
vremenu na nacionalnoj razini, naglašavanje dogovora koji uključuju najbolju
praksu i dostupnost ovih informacija na web stranicama IFJ-a/EFJ-a je
izuzetno važna.
-
Opća regulativa radnog vremena, koju poštuju sve
strane i koja smanjuje prekovremeni rad na minimum, osnova je za
pregovaranje o bilo kakvim sustavima fleksibilnog radnog vremena.
-
Sindikati trebaju voditi kampanje za bolju
politiku prema radu na skraćeno radno vrijeme i također uključiti
slobodnjake u postojeće okvirne ugovore.
-
Sindikati se trebaju zalagati za fleksibilne
sustave radnog vremena na razini poduzeća.
-
Sindikati trebaju voditi kampanje protiv
prekovremenog rada i podići svijest o negativnim posljedicama za obitelj,
stres, zdravlje ali i kvalitetu radnog učinka, itd.
-
Sindikati u zemljama kandidatima trebaju biti
dobro informirani i učiti iz nekih primjera najbolje prakse.
-
Daljnja analiza treba uslijediti iz povezanosti
radnog vremena te profesionalne etike i odgovornosti.
-
Sa zaključcima, nakon što ih potvrdi Upravni
odbor, treba upoznati EFJ i ETUC, te raspraviti o njima sa predstavnicima EU
i ETUC-om.
-
Rezultati će biti proslijeđeni Europskom
udruženju novinskih izdavača, potencijalnom partneru EFJ-a na europskoj
razini.
-
Treba napraviti nacrt velikog istraživanja o
najboljoj praksi u radnom vremenu u elektronskim medijima i o drugim
pitanjima poput usavršavanja, naknade u slučaju bolesti, redakcijskih
statuta, životnog osiguranja, drugih potpora; konzultacije/informacije, ako
je moguće uz podršku Europskog povjerenstva.
Renate Schroeder
Bruxelles, siječanj 2001.
| |
|
RJEČNICI
Više
jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani
recnik
Onlinerecnik
>
Drugi rječnici
ALATI
Pretraživači Weba
Besplatan software
Dnevne vijesti
Google prevod
Pronađi knjigu
Arhiva vijesti
Sportski rezultati
PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični
alati
Stilistika
-
Jezik
-
Stil
-
Stilem
-
Retorika
-
Razgovor
-
Književni stil
-
Žurnalistički stil
-
Publicistički stil
-
Sekundarni stilovi
-
Polemika
Internet
SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr
SERVICE
-
Novinarska etika
-
Udruženja novinara
-
Medijske institucije
-
Evropski mediji
-
Inter. mediji
-
Reg. mreže
-
Međunarodne org.
-
Mediji u BiH
-
Novinska udruženja
-
Hrvatski tisak
-
Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
-
Mediji u Vojvodini
-
Medijski portali
-
Info portali
-
Škole novinarstva
-
Medijski zakoni
-
Radno vrijeme
GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović: Jedinstvena definicija
govora mržnje
nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra
Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući
i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još
preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan
naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i
drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno
sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira,
po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne,
socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava
fizičke likvidacije.
|
|