|
Web Without Pictures
Pitam Sam Tebe
digitalna fioka za
novinare - |
|
|
Tekstologija Bosansko-Balkanske Demokratije / Novinarska etika |
|
| |||||
|
|
Pitam sam tebe / internet novinarstvo
Internet-novinarstvo - teorijska pitanja u praksi Rezime prema priručniku za radionicu (Sandro Novosel, Sergej Novosel, Hrvoje Belani) ' fragment
Ključne osobine koje medije na Internetu odvajaju i čine drugačijim od svih drugih medija su: 1. Decentralizirana struktura 2. Interaktivnost 3. Nepregledna količina informacija 4. Orijentiranost na korisnika. Svaki sudionik u internetskoj komunikaciji ima – ili može imati – dvojaku poziciju: nekad je komunikator i uz male troškove, ukoliko vlada potrebnim vještinama, može slati informacije; nekad je recipijent - primatelj poruka upućenih samo njemu ili onih koje je sam pronašao i koje smatra značajnim, upotrebljivim i pouzdanim. Jedna od osnovnih prednosti, ali u isto vrijeme i otežavajućih okolnosti kada je Internet u pitanju je i ogromna i nepregledna količina informacija dostupnih svakom, pa i prosječnom korisniku, te ogroman broj korisnika mreže. Najšira definicija prirode Interneta kao novog medija, ona je Francisa Ballea, prema kojoj je riječ o univerzalnom mediju, istovremeno uni-mediju i višemediju: o jedinstvenom nosaču vrlo različitih programa, kako po sadržaju, tako i po načinu korištenja, ovisno o mogućnosti ljudske mašte.
Osobine informacija na Webu: • Raznolikost – i po sadržaju i po izvoru; • Rasprostranjenost – globalna (informacije raširene po mnogobrojnim siteovima); • Povezanost – Web je razgranata mreža veza, puteva i labirinata, jer su informacije povezane po hypertext principu o hipertekst - nelinearni tekst; sustav međusobno povezanih informacija kao način funkcioniranja Interneta; omogućava kretanje kroz mrežu i traganje za informacijama; u hypertextu određene riječi ili slike služe kao poveznica (link) prema drugim tekstovima, slikama, zvučnim zapisima ili nekom drugom dokumentu; • Količina – ogromna, s eksponencijalnim rastom (kako je već rečeno, milijuni sjedišta, milijarde stranica); • Neutralna sadržajna vrijednost – sve je moguće plasirati; nema kontrole sadržaja: o Neki sadržaji su točni, pouzdani, provjereni, o Neki sadržaji su pristrani, sami sebi svrhom, propagandni, promotivni, o Neki su sadržaji slučajno netočni (faktor greške), o Neki su sadržaji namjerno netočni, ponekad i sa
zlom namjerom. Hipertekstualnost Hipertekst je organizacija informacijskih jedinica u povezane cjeline koje korisnik odluči stvoriti. Primjer takve cjeline je link ili hipertekstualni link (hyperlink). Hipertekst je bio osnovni concept koji je doveo do izuma World Wide Weba, koji je, zapravo, ništa više (ili manje) od ogromne količine informacijskih sadržaja povezane brojnim hipertekstualnim linkovima. Multimedijalnost Multimedijalnost podrazumijeva upotrebu nekoliko različitih medijskih izraza (tekst, audio sadržaji, grafika, animacija, video sadržaji i interaktivnost) za prenošenje informacija. Također, multimedija se odnosi na korištenje računalne tehnologije za stvaranje, spremanje i upotrebu multimedijalnih sadržaja. Multimedija je najčešće izraz za kombinaciju upotrebe teksta, zvuka i/ili statičnih ili pokretnih slika i animacija. Stoga, ona se odnosi na sljedeće: tekst i zvuk; tekst, zvuk, statične ili animirane grafičke slike; tekst, zvuk i video (pokretne slike); video i zvuk. Ako se multimedija koristi bez razloga i znanja za što se koristi, ili iza nje stoji površan i siromašan sadržaj, tada rezultira besmislenim estetskim fijaskom, koji neštedimice „troši” MB-e. Interaktivnost U računalima, interaktivnost je odnos, „razgovor” koji se pojavljuje između korisnika računala i računalnog programa. Na Webu, pak, korisnik je u interakciji (odnosu) s pretraživačem ali i sa stranicama koje mu pretraživač „donosi”. Interaktivne opcije Web-stranica dijele se na tri tipa: 1. navigacijska interaktivnost – preko dugmadi „sljedeća stranica”, „Kraj”, „Idi dolje”, „Idi gore” ili preko menija kojima se „skrola”. 2. funkcijska interaktivnost – preko izravnog slanja upita mailom (svijet-glazbe, redakcija…), moderiranih rasprava i foruma. 3. usvojena interaktivnost – chat sobe i osobna prilagodba Potražimo li portale koji koriste neke od interaktivnih mogućnosti, uvidjet ćemo da one u ozbiljnoj mjeri – nedostaju, ili da je na većini takvih siteova interaktivnost svedena tek na navigacijsku i funkcijsku razinu. No tek je treći tip interaktivnosti, usvojeni odnosno adaptivni onaj najpotpuniji, što znači da taj tip portalima omogućava da se adaptiraju (prilagode – u idealnom slučaju – u realnom vremenu) prema ponašanju korisnika - surfera. Posljednja istraživanja o upotrebi novih medija govore da što više interaktivnih mogućnosti portali daju korisnicima, to se korisnici više osjećaju uključenima u sam portal.
Traženje podataka Mnoge informacije dolaze u uredništvo iz raznih izvora: agencija, službi za informiranje, dojava građana i dr. Urednici potom takve vijesti mogu objaviti, ali one zapravo nisu potpune, jer dolaze samo iz jednog izvora. A prvo je pravilo izvještavanja da uvijek treba imati prikazane sve strane. Zato uredništva daju prednost vlastitim informacijama koje prikupljaju i pišu novinari.
Izvori vijesti Novinar ne može raditi bez izvora vijesti. Bez njih se ništa ne bi znalo. Neke događaje novinari mogu pronaći sami, ali ako nemaju veze s izvorima, neće imati niti prave informacije. Izvori vijesti su različiti i brojni. Postoje: • Službeni: ovlašteni predstavnici ili glasnogovornici, pisana priopćenja, javne izjave, konferencije za novinstvo i slično • Neslužbeni: pojedinci, očevici, susjedi, svatko tko nešto zna o događaju o kojem novinar izvještava • Primarni izvori: temeljni službeni dokumenti i najvjerodostojniji izvori vijesti. To su svi službeni osobni dokumenti • Sekundarni izvori: već objavljene vijesti, podaci, informacije koje nam mogu poslužiti za istraživanje i mogu dopuniti druge izvore. Njih treba dodatno provjeriti. Najčešći su masovni mediji, novinske arhive, knjige, članci, analize, razne baze podataka, Internet i dr. Izvori vijesti su i osobe. Ti izvori dijele se u tri grupe: 1. Osobe za kontakt – najčešće javne, ugledne, stručnjaci koje novinari zovu da provjere ili pojasne neke informacije. Tu spadaju i glasnogovornici. 2. Osobe koju daju mig (tipster) – dobro obaviješteni pojedinci, osobe koje mogu upozoriti na kretanja, razvoj događaja i znaju nešto što može pomoći pri stvaranju vijesti. 3. Informatori mogu novinaru dati informaciju do koje se ne može doći službenim kanalima. Mogu tražiti protuuslugu, a često postoje stalni informatori novinara i uredništava.
Pisanje novinarskog rada U novinarstvu je najvažnije napisati dobar izvještaj. Bez obzira na to za koji medij izvještavamo, novine, radio, televiziju ili Internet, izvještaj mora biti dobro napisan. Čak i u medijima kojima tekst nije najvažniji i koji se temelje na video ili audiozapisu, tekst je temelj dobrog izvještaja.
Kriteriji dobrog pisanja Slab tekst može pokvariti i najbolje podatke. Pisanje izvještaja važan je dio novinarova posla, koji se mora temeljito naučiti. Prvenstvena zadaća pisanja za masovne medije jest da se autoru vjeruje. Želimo li da nam se vjeruje, moramo biti shvaćeni. Da bismo bili shvaćeni, naše pisanje mora biti dovoljno zanimljivo kako bi ga se čitalo. Dobro pisanje mora zadovoljiti sedam osnovnih kriterija, na engleskom jeziku počinju slovom C: 1. Točnost (correct): Tekst mora sadržavati ispravne podatke i prikazivati ispravan kontekst. Riječi se moraju pravilno koristiti, jer jedna pogreška narušava vjerodostojnost čitave vijesti. Kada pribavite prave podatke, koristite ih na pravi način. Loša gramatika uzrokuje nerazumijevanje. Da bi vam se vjerovalo, morate najprije biti istiniti. 2. Dosljednost (consistent): Umijeće gramatike i pravopisa omogućuje dobar, tečan tekst. Ako počnete u aktivu, nemojte prijeći na pasiv u istoj rečenici, ne brkajte padeže, vremena, osobne zamjenice, izravni i neizravni govor… 3. Sažetost (concise): Ne znači kratko. Publika kojoj se novinari obraćaju veoma su zauzeti ljudi, imaju i druge obveze, brinu se o djeci, rade I igraju se. Kada, odmarajući se, čitaju novine, očekuju kako će učinkovito utrošiti svoje vrijeme. Koristite snažne riječi, koje nadomještaju nekoliko slabijih. Kada ne znate počinitelja, rabite pasiv: Prodavaonica je opljačkana, umjesto Nepoznati provalnik opljačkao je prodavaonicu. Smanjite ponavljanje (redundanciju), neka svaka riječ bude korištena na pravome mjestu, bez dodatnih riječi koje objašnjavaju pojam ili činjenicu. 4. Konkretnost (concrete): Dobri pisci velike katastrofe, nesreće i zbivanja opisuju sudbinama običnih ljudi. 5. Jasnoća (clear): Sposobnost jasnog izražavanja ključna je na svim područjima života. Jasnoća pisanja rezultat je preciznog korištenja riječi, gramatičke pravilnosti i oslanjanja na jednostavne, sažete rečenice. 6. Suvislost, koherentnost (coherent): Djeca često nesuvislo govore dok uče komunicirati. To je zato što ne uspostavljaju odnose među mislima. Suvisao tekst postiže se odgovarajućom strukturom rečenice, dobrim prijelazima, vremenskim slijedom, efektivnim ponavljanjem, korištenjem kontrasta i usporedbi, zemljopisnih pojmova, brojki… 7. Kreativnost (creative): Kreativno pisanje uči se na mnogim tečajevima, radionicama i seminarima na kojima se novinare podučava pisati tako da budu što zanimljiviji, a da pritom zadrže potpunu informativnost.
„Pričanje” o događaju Prosječne novine objavljuju mnoštvo tekstova. Ako subotnje izdanje dnevnog lista ima skoro sto stranica, to može biti i do 300 kartica teksta, bez oglasa. Svaki čitatelj bira teme i odlučuje čemu će posvetiti vrijeme. Slično je i s radijem, televizijom i Internetom. Konzument masovnih medija zbog nečega mora zadržati pozornost na novinskom članku, radijskoj ili televizijskoj emisiji ili Web stranici. Događaj je ono što privlači pozornost, ali i način kako je ispričan. I najbolji događaj postaje nezanimljiv ako je ispričan loše. Novinari zato trebaju znati kako pričati priču.
Struktura novinske priče Najčešći oblik čine: • Glava ili početak (lead) • Materijal koji objašnjava i opširnije razrađuje glavu • Nužna pozadina • Sekundarni i manje važni podaci
Organizacija teksta kod jednostavnih priča: • Glava ili početak • Objašnjenje i proširenje priče • Pozadina (ako je ima) • Sekundarni materijali (ako postoje) No, svi novinski prilozi i tekstovi ne sastoje se samo od jednog elementa, već su složeni. To je slučaj kod događaja u kojima ima mnoštvo tema jednakih važnosti a o svima treba izvijestiti. Takav tekst razrađen je: • Glava: ideja A, ideja B • Objašnjavajući materijali: razrada ideje A i ideje B • Sekundarni materijali. Podteme C, D, E i F • Pozadina • Dodatna objašnjenja ideje A i ideje B
LITERATURA 1. Malović, Stjepan (2005.). Osnove novinarstva. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga. 2. Malović, S.; Ricchiardi, S. (ur.) (1996.). Uvod u novinarstvo. Zagreb: Izvori. 3. Izvori s Weba: o http://www.firstmonday.org o http://www.ojr.org o http://www.ablongman.com o http://www.jprof.com o http://www.poynter.org o http://www.teachervision.fen.com/journalism o http://whatis.techtarget.com o http://searchsmb.techtarget.com o http://www.netnovinar.org o http://tojou.blogspot.com/ o http://www.journalism.org/ o http://www.mamboserver.com/ Mambo - službene stranice o http://www.mambo-hr.com/ Mambo HR Team o http://mambo.posluh.hr/ POSLuH Mambo o http://www.krizevci.info/ Nezavisni portal Križevaca - Križevci.info o http://www.udruga-point.hr/ Udruga P.O.I.N.T. Križevci
|
|
|
Copyright
© Herceg Press (hercegpress@yahoo.com) |
