|
Mediji
Anti-Tiranida
Direkt
Maske
Domaći
teren
Blato
Bosanski
Čaplin
Kalkulacije
Legende
Ino-nafaka
Portreti
Bh.
proza
Mega
gluposti
Narod
Maheri
Dijaspora
Humoreska
Božji ljudi
Mostarke
Zemlja Bosna
Liskaluci
Links/Gadgets
Intervju
Zanimljivosti
Iza kulisa
Anti-naci priručnik
|
Richard Rorty:
Moj osjećaj za sveto, ukoliko ga uopće imam, tijesno je vezan s
nadom, da će jednog dana, za milenij ili dva, moji daleki potomci
nastanjivati jednu globalnu civilizaciju u kojoj je ljubav uglavnom
jedini zakon. U takvom društvu komunikacija bi bila slobodna od svake
dominacije, klase ili kaste bile bi nepoznate, a hijerarhija stvar
privremene pragmatične potrebe, dok bi moć bila u potpunosti na
raspolaganju slobodnom dogovoru pismene i izobrazovane izborne baze.
Susan Sontag
Prvi posao pisca nije imati mišljenje već kazati istinu... i odbiti
saučesništvo u lažima i dezinformacijama. Literatura je dom nijansi i
suprotstavljanja koji se bore protiv glasova pojednostavljivanja. Posao
pisca je umanjiti uvjerljivost mentalnih higijeničara. Posao pisca je da
nas navede da vidimo svijet kakav jeste, pun mnoštva različitih prava,
uloga i iskustava.
Posao pisca je da oslika različite stvarnosti: ružne stvarnosti,
stvarnosti podjele. Suština mudrosti koja krasi književnost (pluralitet
književnih dostignuća) je dana da nam pomogne da shvatimo, štogod se
dešava, da se uz to dešava uvijek i nešto drugo.
Mene progoni to “nešto drugo”.
|
| |
Studenti Fakulteta islamskih znanosti:
Da li naš reis upita one koji mu dadoše pare: kako
ste ih stekli? Kako ste u Bosni siromašnoj uspjeli steći ovoliko bogatstvo?
Zašto ste s Miroslavom Miškovićem, Miloševićevim ratnim ministrom i Šešeljevim
saveznikom, u zgradi Avaza napravili zajedničku firmu? Sramota, Avaz je
napravljen od para koje su mu dali SDA i Alija Izetbegović, od para koje je
muslimanski narod dobio za pomoć u ratu! Za koga on radi, za UDBA-u, KOS, za
KGB, od koga je dobio zadatak da nas posvađa i pljačka, da nam, poslije krvi i
djece, uzima i pamet i budućnost?
|
Direkt
/ fragmenti >>
arhiva Pitam sam tebe |
|
Studenti Fakulteta islamskih znanosti:
1.
U ovim teškim vremenima
nije se primjereno sirotinji ismijavati i
rasipnošću izazivati.
2. A upravo to čini
naš reis Cerić, koji bi po suosjećanju trebao
biti prvi ispred siromašnih muslimana, a ne prvi
ispred safa bogataša.
3. Naš uvaženi reis,
izgleda, ne čuje svoj džemat, do njega ne dolaze
glasovi da se ljudi ibrete i ne mogu povjerovati
da reisu obraz dopušta da u ovako teška vremena
na Kovačima gradi dvore.
4. Naš reis mora imati
samilosti i vidjeti tešku situaciju u kojoj se
Bosna nalazi, morao bi osjećati da nam nikad
teže nije bilo, da smo gladni, željni posla i
pravde, zabrinuti teškom situacijom u kojoj se
muslimani nalaze.
5. Mora mu se reći
neka dobro pogleda s kim to gradi svoju
rezidenciju, koji su to gospodarstvenici koje je
okupio oko sebe i preispitati dobro kako su se
obogatili!
Ivan
Šarčević:
1.
Jučer je bio Svjetski dan tolerancije.
2. Mnogi misle da su rođeni tolerantni.
3. Neki je, zajedno s ljudskim pravima,
podižu na razinu apsoluta, sekularnog božanstva.
4. Vjernici je većinom (praktično, ne
verbalno) niječu.
5. Dovodi u pitanje jedincatost i
apsolutnost njihove vjere.
1. Kod
nas postoji i ono izopačeno,
političko-nostalgično učitavanje tolerancije u
prošla sretna vremena.
2. Hoće se reći da je tolerancija vladala
jedino onda kada su “moji“ vladali ovom zemljom,
kad je bila “naša“ država.
3. Ustvari, to jedino znači da je
tolerancija bila kad je meni i mojima bilo
dobro.
4. Takav mit o toleranciji, kao i svaki
drugi pogubni mit, ne odumire, temeljio se on na
politici, religiji ili umu.
5. I svi pokušaji uređenja društva i
države na principu neke prijašnje, navodno
prakticirane tolerancije - a gdje je u stvari
netko bio dominantan i privilegiran, a drugi
potčinjen i uskraćen - proizvode nesagledive
nevolje.
1.
Skloni smo, naime, netoleranciju više vezati za
kolektive, kod nas za nacionalizam i
isključivost religioznih kolektiva.
2. No sve isključive i netolerantne
kolektive prati podivljali i zatvoreni
individualizam pojedinaca, kako onih unutar tih
kolektiva, tako i onih koji se kroz
netoleranciju, izmiču svakom pripadanju.
3. Netolerantni individualisti misle da
ih uvijek netko gura onamo kamo oni ne
pripadaju.
1.
Ondje gdje se tolerancija uspostavlja kao cilj,
kad-tad dogodit će se razlaz, pakao ili rat.
2. Iskusili smo da prakticiranje
tolerancije kao cilja dovodi do etičkoga
nihilizma, nemoralnih i katastrofalnih odluka...
3. U konačnici, tolerancija kao cilj
proizvodi nesnošljivost jer joj je svatko, i
kolektiv i pojedinac, osobito s moralnim stavom,
najblaže kazano, opasnost.
(Oslobodjenje, 17/11/08)
About ILEGALNI POSLASTICARI vs. INTERPOL & B92
1.
Ilegalni poslasticari su uticajna
umetnicko-propagandna korporacija proslavljena
po plasiranju laznih vesti koje su imale jos
neistrazen uticaj na savremenu
geo-kultur-politicku scenu.
2. Izdavacka kucka Kornet, koja se bavi
propagiranjem sumnjivih vrednosti, u vlasnistvu
je iste kompanije.
3. Jos uvek nije jasno ko finansijski
podrzava grupu, ali neki tragovi vode do
odredjenih bugarskih nevladinih organizacija
specijalizovanih za demokratizaciju Srbije i
Belorusije.
4. Puno ime organizacije glasi: Ilegalni
poslasticari koji mese pitu, bulu i terijeru sa
sve tri ruke na tromedji Zemuna, Surcina i
Vozdovca.
5. Umetnicka grupa koja proizvodi sve, od
romana do novinarskih patki, definise sebe kao
vrh andergraunda, a dadaisticki koncept smatra
primerenim haoticnom vremenu, Dragana Nikoletic,
nedeljnik Evropa
Jelena Lovrić:
1. Na zamrzavanje plaća teško je pristati i
zato što premijer ne pokazuje namjeru da na led
stavi i najskuplje projekte, koji su zbog svoje
cijene osporavani i u vrijeme obilja.
2. Metafora je takve megalomanije
Pelješki most, na kojemu Sanader i dalje
inzistira, uvjeren da će mu krupne kapitalne
investicije osigurati makar minimalan
gospodarski rast.
3. Ali to je logika Marije Antoanete:
čovjeku koji nema za kruh preporučiti neka jede
kolače.
4. Možda se iz Banskih dvora ne vidi
dobro, ali idejom da se troši na mostove i
prometnice, a štedi na školama i zdravstvu neće
se animirati javnost.
(Jutarnji
list,14.11.2008.)
Ljuba
Živkov:
1. Fascinira me kako bezbojni aparatčici,
kakvi su bili i Milošević i Koštunica, kad se
domognu moći, naknadno iz te moći izvode
zaključke o svojoj veličini, predodređenosti za
istorijska dela, kako prihvataju ulogu mesije...
2. Ne pada im na pamet da je u pitanju
nesporazum, greška ili šala neke nedokučive
sile...
1. Poslanici su živi primer galopirajuće
kvarljivosti ljudske prirode.
2. Čak i oni koji se prvi put nađu u
biranom društvancetu... počinju sa izelištvom i
naplaćivanjem putnih troškova koji daleko
nadilaze izrovašenu putnu mrežu naše zaostale
zemlje, neki od njih postaju profesionalni
poslanici kojima je ideal status quo, dakle, da
se zlatno doba u kojem su se našli nikad ne
završi.
3. Ne podnosim ni druge staleže
ravnodušne prema sirotinji, srce je otvrdnulo i
samoj Svetoj materi koja mi sve više liči na
kapitalističku tvrtku.
4. Koliko novaca takozvana međunarodna
zajednica daje raznim udrugama da nas prosvetle,
i ti poverenici UN onda zakupe najlepše zgrade u
najlepšim ulicama, za njihove džipove
čovečanstvo plaća Parking servisu ili Skupštini
grada stalna parking mesta, vide oni da mi
ostajemo jednako neprosvetljeni, jer smo em
neprosvetljivi em su oni nikakvi prosvetitelji.
5. Milioni humanitaraca nisu ništa
drukčiji od naših poslanika: dok si na konju,
dotle i mamuzaj.
(E-novine)
Mile
Stojić:
1. Amerika je velika zemlja i glasala je za
velikog čovjeka, a mi smo mali narodi i mrzimo
sve što nije malo.
2. Većinski bijela i kršćanska Amerika, koju je
svako ovdašnje piskaralo prozvalo maltene
fašističkom zemljom, pokazala se ponovno kao
demokratska velesila – na sonu je imala jednog
rasnog bijelca, kršćanina, ratnog veterana i
jednog Afroamerikanca, čovjeka tamne puti,
muslimanskog sina i opredijelila se za
sposobnijeg, bez obzira na njegovo porijeklo,
vjeru, bogatstvo i boju kože.
3. Možete li zamisliti, na primjer, da Srbi za
svog predsjednika izaberu Albanca, a Hrvati
Srbina?
4. Naravno da ne možete.
5. Jer, kod nas se ljudi istog jezika, iste
kulture, iste rase i istog roda već godinama
natječu jedino u mržnji, mizeriji i
primitivizmu, u raspirivanju najnižih strasti,
gurajući ovu našu malu i lijepu zemlju sve više
u javašluk, ksenofobiju, kriminal i beznađe.
6. Eto zašto u nas Barack Obama nije moguć, eto
zašto se vaš tata puno ne razumije u svjetsku
politiku. (SD-Hayat)
Gojko Berić:
1. Kriminalci drže Sarajevo u šaci.
2. Oni su moćnici iznad zakona i države.
3. Reći kako njihovo nekažnjeno ponašanje i
njihovi zločinački poslovi ne bi bili mogući bez
podrške nekih ljudi iz političkih vrhova,
banalnost je jedva vrijedna pomena.
4. Likovi iz podzemlja postali su uzor mnogim
tinejdžerima, koji mafijaško nasilje imitiraju u
tramvajima, školskim dvorištima i parkovima.
5. Podzemlje ne treba da brine, podmladak
stasava.(Oslobodjenje,
13/11/08 )
Раша
Попов:
1. Овога пута ме не пљачкају „домаће
снаге”, као оно раних деведесетих.
2. Него из великог света, из
иностранства, неко је усадио у мој буђелар
као некакву цев за усисавање мојих пара.
3. Чак и док не трошим тај новчани
вампир сиса, сиса и олакшава ме за 0,10
одсто сваког дана.
4. Ако је та криза светска, то је
онда на мене навалио сав свет...
5. Kласична Марксова идеја гласи: „У
капиталистичком друштву друштвени разум се
јавља тек post festum”.
6. Још један аутор леве
провенијенције Франц Меринг (умро 1919)
рекао је ствар која ме све више мори:
„Фридрих Ниче тражећи разум крупног
капитала, изгубио је свој властити...”.
7. Дефинитивно нисам кадар да нађем
разум ове кризе проистекле из маније
богаћења (чак и код средње класе, коју можда
сада чекају експропријација и
осиромашавање)...
8. Али могу да уз помоћ класике
откријем да иза делања тајкуна и парализе
њихових банака стоји похлепа оличена
у „Мидином проклетству”.
9. Јасно је да је и за ову светску
кризу „златни додир” био пресудни узрок.
Похлепа и неконтролисана економија наишли су
на „Мидино проклетство” које чека сваког
оног ко безобзирно зађе у шуму крупног
капитала.
10. (Да аналогија буде грђа, читам да
је током лета 2008. док се криза
захуктавала, поскупела храна. Мидино
проклетство? А?)
[Политика 12/11/2008]
Ivo
Goldstein:
1.
Jugoslavenska epizoda hrvatske
povijesti nešto je što ni izdaleka nismo posve
objasnili.
2. Ona je puna vrlo
raznorodnih političkih, društvenih i kulturnih
procesa i činjenica.
3. Istina je da su 73
godine povijesti zajedničke jugoslavenske države
razdoblje permanentne društvene i državne,
odnosno ustavne krize.
4. To znači da se
političke elite, bile one iz razdoblja
“monarhističke” ili “komunističke” Jugoslavije,
nisu mogle dogovoriti o bitnim pretpostavkama
potrebnima za funkcioniranje zajedničke države.
5. S
druge strane, to je i razdoblje u kojem
je hrvatski narod dosegnuo određenu razinu
društveno-političkog i ekonomskog razvoja te
afirmaciju kao nikada prije u povijesti.
Paolo Magelli:
1.
Kazalište bi trebalo
biti mjesto za potragom istine; mjesto
intelektualnog otpora.
2.
Vlasti kazalište financiraju po broju premijera
i projekata, kako bi tjerali na produkciju.
3.
Upravo produkcija ubija slobodu.
4.
Kazališna populacija i oni koji institucijama
vladaju iznutra, nisu dovoljno svjesni da bi
kazalište trebalo biti jedino mjesto
intelektualne slobode.
5.
Ni mediji više nisu slobodni; ništa više nije
slobodno.
6.
Mi mislimo kako drugi žele da mi mislimo, a
mislimo da mislimo tako, a zapravo nije istina
da to mislimo.
7.
Mislim da bi kazalište trebalo biti mjesto gdje
umjetnici sebi i drugima postavljaju neka
pitanja, kao u grčko doba, kad bi propitivali
beskonačnost, samoću, glasovita pitanja odakle,
kuda i zašto?
1.
Kulturni
imperijalizam je besprijekorno funkcionirao i
sramim se što je svijet ove narode otkrio tek
kada je stigao rat. 2.
Zbog toga me hvata bijes.
1.
Ono što se dogodilo u Americi dokaz je da sam u
pravu kada tvrdim da je kapitalizam golema laž.
2. Sve te
njegove »vrijednosti« trebalo bi provjeriti.
3.
Globalizacija je sve više štimanje u korist
manjeg broja ljudi koji se bogate, a cilj je da
većina bude što siromašnija. 4.
Ide se na uništenje srednjeg sloja.
5. Kad to
postignete, kao što je Berlusconi dobrim dijelom
postigao u Italiji, dođe do imbecilizacije
naroda.
6. Tu je
kraj.
(Vjesnik)
Jelena Lovrić:
1. Ushićenje
novim američkim predsjednikom treba shvatiti i
kao izraz duboke razočaranosti našim vlastitim
političkim šefovima.
2. Tko Hrvatskoj ponudi projekt bolje i
pravednije države, tko raspali nadu ugaslog
naroda, tko se bude mogao doživjeti kao istinski
vođa takve promjene, ima šansu da postane
hrvatski Obama.
3. Sanjam
taj dan.
(Jutarnji list)
Edin Šarčević:
1. Pravo na
samoopredjeljenje uključuje i pravo na stvaranje
sopstvene države, pod uslovom da je narod koji
je nosilac tog prava u postojećoj konstelaciji
diskriminiran zbog etničkih svojstava.
2. Takva diskriminacija mora po svojoj
prirodi biti toliko teška da nikakav drugi oblik
zaštite nije moguć, osim osnivanja sopstvene
države.
3. Bit ću prvi na barikadama borbe za
samoopredjeljenje srpskog naroda, čim se
objektivnom valorizacijom srpske pozicije u BiH
bude moglo ustanoviti da je ispunjen taj
kriterij.
1. Zagovaram svjesnu suspenziju domaćih
političkih aktera kao subjekata ustavotvorne
vlasti, i njihovo nadomještanje 'vanjskim
faktorom'.
2. Taj je faktor preko 13 godina stvarni
nosilac unutrašnjeg suvereniteta, zaslužan za
ono malo reformiranog zakonodavstva koje
omogućuje funkcionalnu državu.
3. Stoga u Bosni naprosto treba
upotrijebiti ovu činjenicu i nametnuti novo,
funkcionalno i pravedno ustavno uređenje, uz
primjenu nespornih ustavnopravnih standarda.
4. Inače će se suveren morati uspostaviti
kroz konflikt.
(Dani, 31.10.2008)
Ева Рас
1.
Где да зарадим велике паре, кад
имам уштекованих само 200 евра које чувам за
недајбоже.
2. Дала сам их у
банку, то дакле, више није моје!
3. Успела сам да
их уштедим, то је доказ да су ми претекли, да ми
нису били потребни, да сам могла без њих; зато
банке комотно могу и да их узму, као и
деведесетих година кад су не трепнувши појеле
нашу девизну штедњу.
4. И тад смо сами
били криви, веровали смо жвакама да су на
сигурном уместо да смо их сакрили, како је мене
мама саветовала кад смо ишли на гимназијске
екскурзије: „Паре, сине, туриш у недра, на
сигурном су само кад су ти до коже.“
(Политика)
Marija Šerifović:
1. Do sada sam šutjela i uvijek govorila
da svaka pjevačica u Srbiji treba dobiti šansu,
ali više neću šutjeti.
2. Iskreno, jako malo njih se zaista bavi
pjevanjem, a sve ostale treba zakonom zabraniti.
3. Trebao bi se uvesti neki novi termin
za one koje spavaju do podne, popodne ugrađuju
sise, a navečer otvaraju usta i to na playback!
Slavko Mitrović:
1. Taj je (Haris
Silajdžić) prije mjesec dana pred Generalnom
skupštinom izrekao laž o 200.000 mrtvih u ratu i
50.000 silovanih žena.
2. Pošto postoji relevantan podatak o
97.207 ukupno stradalih, znači da je Silajdžić
pred svjetskom javnošću ritualno "ubio" još
100.000 ljudi.
(Nezavisne
novine,
30.10.2008)
Mirko
Đorđević, sociolog
religije:
1. Oni su, jednostavnije rečeno, pravoslavni
ekstremisti, a ja ih zovem pravoslavne vehabije.
2. Njima je deviza „Pravoslavlje ili
smrt”.
Čudno je da su uhvatili korene u Srbiji, imaju
ovde nekoliko sestrinstava i bratstava, čak i
neke vladike ih podržavaju.
3. Izdaju časopis Revnitelj, u
čijem zaglavlju piše „organ istinske Pravoslavne
crkve Srbije”.
4. Ne zanima me da li je registrovana,
problem je drugačiji.
5. Oni patrijarha Pavla nazivaju
jeretikom, za ekumenizam kažu da je jeres.
6. Kad ih pitate zašto, kažu „opšti sa
katolicima”.
7. Ali, u novije vreme zilote i razne
semite te vrste, ipak neko iz Crkve podržava, iz
Episkopata.
Slobodanka Boba Đuderija:
1.
Po njihovoj logici, to ide ovako:
ako mi je ćaća Srbin, onda san i ja Srpkinja.
2. A ako san Srpkinja,
onda san i četnikuša.
3. A ako se jedan
ustaša zajubija u mene, onda je i on četnik.
4. Da smo tili malo
dublje uć u cilu materiju, možda bi po istoj
logici bili otkrili da su moj bivši muž ustaša i
moj ćaća četnik u stvari neki rod.
5. Iz čega bi
proizašlo da je veza mene, četnikuše, i mog
bivšeg muža i bivšeg ustaše, u stvari
incestuozna.
(E-novine)
Slavneka
Drakulić (The
Guardian):
1.
Bomba je bila povod za gomilu izbezumljenih
izjava hrvatskih političara koje je
predvodio predsjednik dramatično objavljujući
„Ili mi ili oni!”.
2. Vlada se ponašala kao da je potpuno
iznenađena, kao da se ovako nešto nikada ranije
nije dešavalo.
3. Prvi put je postalo jasno da državne
institucije namijenjene zaštiti građana nisu
sposobne da obave svoj posao.
4.
Eksplozija u centru Zagreba rezultat je gotovo
dvije decenije dugog namjernog zanemarivanja
borbe protiv kriminala.
5. Problem, koji naravno ne postoji samo
u Hrvatskoj, razgranata je mreža kriminalaca,
političara, velikih kompanija i policije.
6. Ako je previše ljudi na visokim
položajima korumpirano, ko će baciti prvi kamen?
7. U Zagrebu je zavladala atmosfera
straha, možda i opasnija od destabilizacije.
8. Možda će strah od društvenog rasula i
strah da bi se događaji mogli oteti kontroli
biti dovoljno snažna motivacija za državne
institucije da ovog puta ozbiljno shvate svoj
posao.
Ali, u tom slučaju, postavlja se jedno malo
pitanje: kako će politički establišment
usmjeriti sve te sile protiv – možda – samoga
sebe?
Кшиштоф Пендерецки:
1. Данас само констатујем како у
целокупној музици словенских аутора постоји
известан тужан тон, а у мом случају то је некад
имало везе и са укупним стањем у мојој земљи.
2. Такво
расположење препозна се и у музици.
3. Премда ја
никада нисам покушавао да од себе направим
некаквог политичког композитора.
4. У младости
сам се кратко заносио тим идеалом да музика може
поправити друштво.
5. Некад сам
често писао и духовну музику, па сам и са тим
раскинуо.
6. Неке
трагедије овог нашег света биле су теме моје
музике (Аушвиц, Хирошима...).
7. Трагедије су
и данас око нас, али ја о њима више не пишем.
8. Сада је моја
музика далеко радоснија него пре.
Novica Tadić:
1.
Хвала Богу на свему.
2. Када смо у
истини, онда се и сачувамо, и све имамо, и мали
смо цареви.
3. Јов је Бога
славио и са ђубришта, и кад су му штале биле
пуне, и кад су му биле празне.
4. У свакој
невољи има прозрака који нас опомињу и изводе на
прави пут.
5. У сваком
случају, да се смело одупире туторима.
6. Кнез лажи
влада нашим крајевима, духови злобе и њихове
слуге облаче се у модерна одела и глуме
европејце.
7. Починиће они
многа зла, а све говорећи: ово је ради вашег
добра.
8. Увек су
ђаволани преузимали понешто од ангела, злолики
од добротвора.
Boris Dežulović:
1. Jezik je, naime, zajebana stvar.
2. Koliko god se panično sakrivali, ne
možemo se sakriti od njegove nezgodne razumljive
prirode.
3. Napravite, recimo, mali eksperiment:
pažljivo pročitajte ovaj tekst od početka do
kraja, slovo po slovo, rečenicu po rečenicu i
recite na kojem je jeziku napisan – hrvatskom
ili srpskom?
Sergej Trifunović:
1. Pamtim miris Mostara, voćke, drveće,
ulice, kuće….igranje ispred zgrade.
2. U Americi nigdje nisam vidio djecu da
se igraju ispred zgrade.
3. Ako se netko dijete i igra, onda su u
blizini roditelji koji čekaju.
4. Mi smo u Mostaru roditelje viđali samo
kada s terase viknu: Ruuuuuuuuuuuuučak!
Senad Pećanin:
1. Vjerovatno nema nijednog vlasnika
automobila u biH koji se ne osjeća kao popišan
svaki put kada tankira gorivo na nekoj od
benzinskih pumpi, koje i dalje niču brže od
fakulteta i univerziteta po svim bosanskim
zabitima.
2. Kartel naftaša u našoj zemlji od građana
već godinama pravi budale: kada su cijene nafte
u svijetu rasle, i oni su ih dizali... no sada,
kada su se cijene s nekadašnjih 147 dolara po
barelu strmoglavile i jedva da prelaze 70
dolara, ovdašnjem kartelu trebaju mjeseci da
spusti cijenu za nekoliko feninga, zadržavajući
pritom svoju maržu, koja se penje i do 30
procenata od prodajne cijene goriva.
3. Ključna prepreka za neprekidno ubiranje
ekstra-profita uklonjena im je odlukom vlade
tadašnjeg premijera Ahmeta Hadžipašića da u
bescijenje naftnu kompaniju Energopetrol
prepusti konzorciju Ina-Mol.
4. Time je Federacija ispustila jedini
efektivni instrument kojim je mogla utjecati na
cijene goriva.
(Dani, 24.10.2008)
Vildana Selimbegović:
1. Bošnjaci
naime uopće nemaju strategije za čuvanje države
BiH i to i jeste najveći problem.
2. Iako se vodeći bošnjački lideri
nesmanjenom žestinom udaraju u prsa tvrdeći kako
je upravo Bošnjacima BiH najvažnija jer nemaju
rezervnu domovinu.
3. Što je u više navrata osporio reis
Cerić, pozivajući se na Tursku.
4. Zapravo i jeste riječ o reisu Ceriću
koji je nedvojbeno izravni krivac za ovakvo
stanje na bošnjačkoj političkoj sceni.
5. Šta rade Bošnjaci?
6. Osim što i 13 godina nakon rata
nastoje kapitalizirati poziciju žrtve, bošnjački
politički lideri nemaju nikakve strategije.
7. Bošnjački političari već odavno su
svjesni da tek reisova podrška obezbjeđuje
glasove i adekvatne medijske fanfare, a
bošnjački privrednici savršeno dobro znaju da je
reisova sećija najsigurnija garancija njihovog
privrednog opstanka.
8. U takvim uvjetima, Silajdžiću i Tihiću
i ne preostaje ništa drugo no da se javno
obračunavaju oko procedure.
9. Za strategiju je zadužen reis.(Oslobodjenje)
Balkanske predrasude
1.
Mi smo žrtve.
2. Naša
istorija je uvek bila slavna
3. Za naše
probleme su odgovorni drugi, jer mi smo žrtve.
1.
Prof.
Đokica Jovanović: 'Mi smo žrtve'. Ta predrasuda
je vrlo opasna jer predrasude preporučuju
akciju.
2. Onaj ko sebe
definiše žrtvom daje sebi za pravo da namiri
nepravdu, što vodi u sukobe i ratove”.
1.
Kada je reč o sukobima na
Balkanu u poslednje dve decenije, „krive” su
velike sile ili drugi balkanski narodi. „Mešanje
velikih sila u odnose balkanskih zemalja” uzrok
je izbijanja sukoba za 72,3 odsto ispitanika u
Makedoniji, 76,3 odsto u Bugarskoj i čak 91,5
odsto u Srbiji, a na pitanje da li su sukobi
nastali zbog nacionalizama balkanskih naroda,
većina ispitanika u te tri zemlje smatra da
jesu. U Makedoniji tako misli 69,3 odsto, u
Srbiji 61,7 odsto, a u Bugarskoj 53,2 odsto.
2. Na pitanje
koja su dva naroda u „grupi” glavni uzrok sukoba
na Balkanu, ispitanici u Srbiji najčešće
odgovaraju da su to Albanci i Hrvati (43,9
odsto), a potom Albanci i Bošnjaci sa 23,7
odsto. Većina građana Makedonije smatra da su
najveći krivci za sukobe Albanci i Grci (38,7
odsto), potom Albanci i Bošnjaci sa 18 odsto i
Grci i Srbi (osam odsto). Ispitanici u Bugarskoj
smatraju da Balkan najviše destabilizuju Albanci
i Bošnjaci sa 36,5 odsto, pa Albanci i Srbi
(18,9 odsto) i Bošnjaci i Srbi (6,7 odsto).
3. Prema
istraživanju dva naroda koja najviše doprinose
uspostavljanju mira na Balkanu prema mišljenju
građana u Srbiji su Srbi i Grci (28,9 odsto), a
potom Grci i Makedonci (11,7 odsto), Srbi i
Makedonci (10,7 odsto) i Romi i Srbi (10,5
odsto). Najviše građana Bugarske veruje da su to
Bugari i Grci (26,7 odsto), a potom Bugari i
Rumuni (13,2 odsto), dok većina ispitanih u
Makedoniji smatra da su to Makedonci i Srbi
(28,4 odsto), pa Makedonci i Romi (13 odsto).
4. „Očigledno
je da ispitanici svojoj naciji daju ekskluzivan
značaj i vrednost u odnosu na druge. Dakle, naša
istorija je uvek bila slavna (to misli 56,8
ispitanika u Srbiji, 43,5 odsto u Makedoniji i
58,7 odsto u Bugarskoj), a čitava naša kultura
se uzdiže kao potpuno čista i neupitna”, kaže
Jovanović. On je kazao da je na pitanje da li
religijska netrpeljivost ugrožava mir na Balkanu
čak 82,6 odsto ispitanika u Srbiji je odgovorilo
sa „da” i „da, donekle”, a isto je misli i 79,5
ispitanika u Makedoniji i 72,9 odsto u
Bugarskoj.
5. Većina
ispitanika smatra da su za sukobe odgovorne tuđe
religije, posebno islam. U Srbiji tako misli
47,8 odsto, u Makedoniji 40,6 odsto, a u
Bugarskoj 60 odsto ispitanika.
(Projekat
Kultura mira, identiteti i međuetnički odnosi
u Srbiji i na Balkanu u procesu evrointegracija
- Centar za sociološka
istraživanja Filozofskog fakulteta u Nišu.)
Bogdan
Bogdanović:
1. Takozvani
komunizam je voleo da prikriva, da zataškava,
zatrpava suvenire, sve redom.
2. Ukoliko ih je
nadvoje-natroje prihvatao, dodavao je svoju
evhemeristiku. Snishodljiv prema kompleksima
primitivaca, oslobađao ih je straha uprošćenim,
svevažećim objašnjenjima, skidao je čini sa
mnogih hijeroglifa, ali je i hijeroglife
oslobađao iskonskog smisla.
3. A onda, kad se
preobratio u nacionalizam, počeo je, bože, da
otkriva mudrosti prošlosti.
4. I sad
dušebrižno prebira suvenire, deli ih na „svoje“
i „tuđe“, jedne preuveličava, druge ne podnosi.
5. Pri tom je
silovit, isključiv i fanatičan.
6. Nema u sebi
obuzdavajućeg faktora.
7. Ne poseduje čak
ni uobičajene licencije buržoaskog nacionalizma.
8. Ni trunčice, na
primer, onog viktorijanskog estetizma koji je,
čak i ponekom okorelom šovinisti starinskog
kova, dozvoljavao da se divi lepoti i
vrednostima bilo gde da su i ma čije bile.(Tri
ratne knjige)
Branko Baletić:
1.
Da bi čovek zaključio
postoji li u nekom društvu građanski otpor
državi, morao bi prethodno da utvrdi postoji li
država, zatim postoje li građani, pa tek onda
ima li otpora državi, ako pogrešno funkcioniše.
2. Naš slučaj je
vredan pažnje međunarodne zajednice.
3. Vlast u začetku
krši i pomisao na otpor, građansko čišćenje je
ovde prethodilo etničkom, a da bi se sasvim
obezbedila, vlast je za svaki slučaj uništila i
državu.
4. Ostala je sama
na (s)ceni.
5. Zato sam
odlučio da promenim status podanika u status
građanina makar i drugog reda, te da pružim
otpor nasilju vlasti u okviru svojih skromnih
mogućnosti, pa kud puklo da puklo po meni.
(E-novine)
Мирјана Бобић Мојсиловић:
1. Данас су времена другачија –
шпијунирање у класичном хладноратовском појму те
речи више није на делу.
2. Данас се
„шпијунира” на велика врата, јавно, помпезно, у
корист великих глобалних истина. „Шпијунирање”
против своје земље, данас се награђује и
охрабрује.
3. Млади и ватрени
Кундера данас не би имао доушничког посла...
4. Данашњи доушници, у ствари,
нису доушници, с обзиром на то да су гласни, да
су поносни на свој рад у пројекту утемељивања
„правилног размишљања” и смерница којима
човечанство треба да се креће.
5. Они без
проблема жигошу непријатеље, назадњаке, љубитеље
прошлости, традиционалисте и слободномислеће
људе, све верујући да чине праву ствар.
6. Али, зар није и
Кундера, јер је био идеалиста, веровао да чини
праву ствар кад је тајној полицији пријавио
сумњивог елемента, који квари срећу чешког
комунизма?
7. Више нико не мора да иде, попут
Кундере, у тајну полицију, данас се то ради у
медијима, јавно, и за то следују награде.
Heni Erceg:
1. Ali kako ćeš
mijenjati navijače, kad prva faca Hrvatskoga
nogometnog saveza kaže kako ono „Za dom spremni“
nije ustaški pozdrav, jerbo da se to, eto, pjeva
u operi Zrinski.
2. Dobro, ok,
čovjek je muzički potkovan, a pameću oskudan, pa
mu zato uspješno sekundira njegov doglavnik iz
HNS-a, koji pak nudi zanimljivu sociološku
analizu nogometnog barbarstva, pa mrtav ozbiljan
kaže: „Ako jedna strana stadiona urla Za dom, a
druga odgovora Spremni, ne može nikako biti da
su toliki ljudi svi ustaše!”
3. Hm, da, ako
bismo se, uvjetno rečeno, i složili s tim
eminentnim stručnjakom za fašizam, ostaje
pitanje što bi ga onda imala biti ta gomila koja
urla „Ubij Srbina”, čak i ako na terenu loptu ne
guraju momci iz Srbije, nego iz Andore?
4. Kako dakle
nazvati oveću količinu dvonožaca koja pojma nema
gdje je ta mala Andora i kako se nazivaju njeni
stanovnici, nego je uvjerena da su svi koji
igraju protiv Hrvatske ustvari Srbi koje,
dakako, valja ubiti?
5. Ako njih
nazovemo, recimo, retardiranim fašistima, kako
bi valjalo imenovati one važne navijače iz
svečane lože?
6. Možda
trenerima retardiranih fašista!
Viktor Ivančić
1. Nema
sumnje da je hrvatska krim-scena producirana iz
političkog miljea.
2. Ako je linija
fronte u ovdašnjem podzemlju danas povučena
između Vladimira Zagorca i Hrvoja Petrača, valja
podsjetiti da je ovaj prvi praktički do jučer
bio visoki državni činovnik, a potonji njegov
najbliži suradnik, s početnim kapitalom što ga
je stekao preprodajom tko zna koliko kamiona
upokojenih dinara za državni račun.
3. U doba kada se
bezakonju jamčilo državno pokroviteljstvo,
Sanader je bio šef diktatorova kabineta, a danas
se, kao skromni vlasnik četverokatnice i
kolekcije satova vrijedne omanjeg stambenog
naselja, proglasio predvodnikom borbe protiv
povampirenih uličnih bandi.
4. Iz njegova
tabora stiže kuknjava kako šefove mafije više
nije lako pohvatati pošto su nekadašnju
gangstersku djelatnost zamijenili legalnim
biznisom, pa bistar čovjek ne može da se ne
zapita: Je li dužnost predsjednika Vlade također
legalni biznis?
5. Kad nakon skoro dva desetljeća
svedemo račune, sam čin stvaranja hrvatske
države, a naročito njeno modeliranje, najtočnije
je opisati kao prvobitnu akumulaciju
kriminala.
6. U međuvremenu
dolazi do periodičnih frakcijskih nesporazuma
među nositeljima društvene moći, pa je glavno
pitanje kako uvjeriti odmetnuto podzemlje da
prihvati bolje manire i, ako već mora sijati
smrt, ne ostavlja iza sebe leševe koji će
izazivati javnu sablazan.
7. Stvarni rat
političke vlasti protiv organiziranog kriminala
uključivao bi obračun s vlastitim fundamentima,
a to je već mission impossible.
8. Sanaderova
administracija utoliko ne može funkcionirati
drugačije nego kao marketing na vlasti.
9. Zbog toga je
osigurana lojalnost javne televizije i vlasnika
vodećih novinskih kompanija - nakon što budu
opjevane "radikalne promjene" i prigušeni
simptomi aktualne histerije, uslijedit će
medijska proizvodnja pravne države.
(Dani)
Balša Brković:
1. Pametni, obrazovani ljudi praili su
kalkulacije: hajde da uđemo u flert sa
nacionalistima i srušimo komunizam, a onda ćemo
se lako obračunati sa ovima.
2. Bilo je otužno gledati ljude koji
pristaju na banalnost nacionalizma…
3. Fašizam, poznato je, ulazi pod kožu
kao nešto što je u početku slatko, zanosno,
prihvatljivo…
4. Stalno pomjerate granicu tolerancije,
ali, kada se osvijestite, vidite da ste postali
kompletan fašista.
1. Ako gledate strukturno, bez
nominacija, Njegoš je morao da bude doživljen
kao pjesnik odbrane Sarajeva, pjesnik njegovih
branilaca.
2. U Gorskom vijencu imate grupu
ljudi koja, uprkos svemu, odlučuje da se bori sa
mnogo jačim protivnikom, što je pozicija
branilaca Sarajeva!
3. Međutim, imali smo potpuno reverziranu
sliku: ubice grada i njegovih stanovnika se
pozivaju na Njegoša.
1. Koliko znam, Podgorica je jedini glavni
grad u Evropi u kome se studenti nikada nisu
potukli sa policijom.
2. Kada govori o 1968, Miroslav Krleža
kaže da su studenti najmanje korumpirana
populacija.
3. To važi za sve osim za Crnu Goru.
4. Ovdje postoje mehanizmi koji studente
čine vrlo potkupljivim.
5. Na našem Univerzitetu političari često
organizuju tribine, drže govore tokom kojih im,
zanimljivo, nikada niko ne zviždi.
6. Naprotiv!
7. Oduševljeno aplaudiraju.
(E-novine)
Damir
Avdić:
1.
Fašizam „malih finih ljudi“ koji za svaki
idiotizam imaju neko opravdanje, samo da se ne
bi morali izjasniti ili ne daj bože iznijeti
stav, zauzeti stranu, izaći iz zavjetrine.
2. Najebali smo zbog „fine, tihe, kulturne“
večine.
Filip David (Kraljevstvo
Hazara Dejana Lučića):
1.
Pisac nam otkriva i dugo čuvanu tajnu Mosada,
plan Srbija - novi Izrael.
2. Izraelska tajana služba i jevrejski
lobi odlučili su, kada uskoro započne rat između
Amerike i Irana, da zbog opasnosti od atomskog
zračenja, Jevreji napuste svoj istorijski Izrael
i nasele se u Srbiji.
3. Ovaj plan, piše u Kraljevstvu
Hazara, datira još od prvog arapsko
izraelskog rata.
4. Izraelci su već počeli pripreme za ovu
veliku akciju i „finasijska okupacija Srbije” je
obavljena, jevrejska „peta kolona” je svuda, pod
firmom nevladinih organizacija, svuda je
razapeta „Soroseva mreža u Srbiji” i „agenti od
uticaja”, poznati novinari, pisci i političari
čija se imena navode, rade na ostvarenju plana.
5. Kada se plan ostvari, a taj čas je
blizu, sudbina Srba biće zapečaćena: Srbi će
postati robovi ili će nestati.
Tomislav Marković:
1.
Bogougodni običaj osveštavanja i
blagosiljanja svega i svačega postao je naša
svakodnevica.
2. Dok pravoslavni
sveštenici osveštavaju stranačke prostorije,
ambasade, temelje za fabriku duvana...
njihove rimokatoličke kolege su se bacile na
blagosiljanje školskih torbi.
3. Stiče
(se) jeretički utisak da vernici Boga
doživljavaju kao čudotvornu, nebesku puškicu.
4.
Logično je zapitati se šta je
sledeće na redu za blagosiljanje i osveštavanje. Evo
nekih predloga. Hemijske olovke (da mastilo što duže
traje i piše samo tačne odgovore na školskim
testovima), plastični lenjiri (da se ne bi lomili),
zarezači (da ne lome grafit u olovci prilikom
zarezivanja), školske table (da se same brišu),
sunđeri...
(E-novine)
Damir Karakaš:
1. Teško je u Lici biti
umjetnik, moraš barem imati auto.
2. Doduše, morao bih prije položiti vozački.
3. Ali, moj otac sanja da kupim neki auto.
4. U selu postoji neki mali koji je malo retardiran, i kad sam bio zadnji
put, stari mi je pokazao da je čak i taj mali u
međuvremenu kupio auto.
5. I rekao mi je da je čak i on bolji od mene.
6. Dragi su mi svi oni, i Lika i roditelji, ali još kao klinac sam
shvatio da ako oni budu mislili da sam uspio u
životu, to je znak da sam propao.
7. Pa se trudim da ne propadnem.
MIle Stojić (Dani,
3.10. 2008):
1. Patriotizam je, izgleda, naša jedina uspješna
privredna grana, a što je veća bijeda u društvu, to
njegove tvornice rade punijom parom.
2. Agencije javljaju da je u Beču uhićen
jedan veliki hrvatski patriot - general Vladimir
Zagorec.
3. Prijeratni medicinski tehničar prometnuo
se u vatrenog vuka-logističara te je stekao najveći
vojni čin.
4. Nakon rata otkrilo se da je "izuzeo"
skupocjene dijamante i još pet milijuna dolara u
kešu.
5. Prijeratne ovejane hulje danas
predstavljaju novu klasu jer je petriotizam, ionako,
kako je napisao Samuel Johnson, posljednje utočište
hulja.
Goran Marković, filmski reditelj:
1. To više nije taj SPS.
2. To su prilične krpe od SPS-a u smislu tog
naci tripa u kome su bili.
3. Oni to više nisu, oni su potpuno izmenili
ne samo vokabular i način ponašanja već bih rekao i
kompletnu ideologiju, jedino što neće to da
priznaju.
4. Ono što meni daje posebnu nadu u ovom
vremenu kad nije bilo mnogo nade jeste upravo raspad
radikala.
5. Taj spektakularni pad jedne
primitivno-nacističke koncepcije koja je gajena
decenijama i koje smo se svi plašili.
6. Ona se raspala kao paučina.
7. Svela se na diskusije po govornicama o
tome ko je potentan a ko nije potentan i ko je čija
švalerka.
1.
Ako se već raspala ta nacionalsocijalistička klika
koja nas je davila decenijama, onda je sad vrlo
bitno da izađu na površinu ljudi koji imaju
kvaliteta i koji su prave demokrate.
2. Da to ne budu neke tehnokrate koje će sada
da se dokopaju para i da se nakradu koliko god mogu.
3. Ako se to desi, onda to nije ništa manje
strašno nego ovo što je bilo ranije.
4. Ja se nadam da će se pojaviti ljudi sa
idejama, pošteni ljudi, ljudi sa nekim idealima koji
će svojim autoritetom i dignitetom da stanu ispred
te vaćaroške gomile koja pokušava da se ubaci u
vlast i oko vlasti.
5. Ako toga ne bude, onda, nažalost, nismo ni
zaslužili ništa bolje.
E-novine
|
>ZoonPoliticon
SARAJEVO
- Napetosti između Milorada Dodika i
Harisa Silajdžića dovest će se do
usijanja nakon posljednjeg intervjua
kojega je bošnjački član državnoga vrha
dao za katalonski dnevnik La Vanguardia
u kojemu je Dodika neizravno usporedio s
Hitlerom s kojim, tvrdi, dogovor također
nije bio moguć.
Na
izravni novinarski upit je li moguć
dogovor s Miloradom Dodikom kojega su
novinari katalonske tiskovine pogrešno
predstavili kao ‘Mirolad’ Silajdžić je
odgovorio protupitanjem - Je li došlo do
kompromisa između Hitlera i saveznika? i
nastavio - Ako je genocid nešto dobro,
onda bismo mogli postići kompromis...
Naslov
intervjua kako EU legitimizira etničko
čišćenje u BiH izvučen je iz nekoliko
Silajdžićevih rečenica u kojima govori,
upravo ono što je poručio i
veleposlanicima zemalja članica Vijeća
za implementaciju mira, kako je BiH
gotovo pred raspadom zbog neodlučnosti
međunarodne zajednice.
Ova
izjava, posve je sigurno imat će dublje
posljedice i moguće zastoje u svim
budućim procesima u BiH. Uz to, stigla
je uoči susreta zemalja članica Vijeća
za provedbu mira u BiH.
20.11.2008.
Pincom.info
Šibenski
prvopričesnici župe Srca Isusova za
domaći rad pišu božićnu čestitku
generalu Anti
Gotovini u Haag, piše
Slobodna Dalmacija.
Na, u najmanju ruku, neobičnu ideju
došao je ondašnji župnik don
Tomislav Puljić
koji je čestitku odredio kao uvjet za
pristupanje pričesti.
- Neprihvatljivo je da djecu od 9-10
godina, koja pohađaju pripavu za svetu
pričest, župnik zadužuje da za domaći
rad pišu čestitku Anti Gotovini u Haag.
Pa ta djeca ni ne znaju tko je Gotovina
ni gdje je Haag, a niti ih je zdravo
opterećivati time - požalili su se neki
roditelji, prenosi Slobodna.
Don Puljić navodno je na putu i nije
mogao komentirati slučaj.
Osim pisanja čestitke, don Puljić svake
nedjelje po razredima proziva ne djecu,
nego roditelje prvopričesnika. Ta
prozivka u funkciji je pritiska, pa se
djeca sustavno drže u strahu kako neće
moći primiti svete sakramente ako im
roditelji ne budu posjećivali župnikove
nedjeljne propovijedi, piše Slobodna.
Upravo zbog toga, dio vjernika s
područja župe Srca Isusova odlučio je
svoju djecu upisati na pripravu u drugu
gradsku župu Gospe vanka Grada.
Federalna
bh. televizija
došla je u posjed podataka kako je
Federalna vlada u samo dvije godine -
1999. i 2000. - iz proračuna izdvojila
više od četiri i pol milijuna maraka.
Ovaj novac Vlada je potrošila kako bi
svojim uposlenicima nelegalno omogućila
kupovinu i adaptaciju stambenih
objekata.
Pojedini
iznosi dati pojedincima za stvaranje
udobnijeg obiteljskog doma toliko su
veliki da bi im ostalo dovoljno novca za
kupovinu i automobila i vikendice.
Većina njih i danas je
visokopozicionirana i odlučuje o novcu
poreznih obveznika.
Prema
informacijama FTV-a, Nedžad Branković,
aktualni premijer, a u 2000. godini
direktor Energoinvesta dobio je 291.720
KM, Božo Ljubić, tadašnji ministar
zdravstva 209.500 maraka, Enver Kreso
194.850 maraka, Mariofil Ljubić 189.380
KM.
Pincom.info doznaje kako su osim ovih
imena, još neki pojedinci koji trenutno
drže ministarske fotelje u Vijeću
ministara dobili slične iznose.
14.11.2008.
Pincom.info
Šefik
Džaferović:
- Uvođenje
nacionalnih kanala je jako opasna stvar
za BiH. To je veoma ozbiljan korak ka
stvaranju trećeg entiteta, a to vodi u
konačnici podjeli BiH. Zato SDA ni u
Zastupničkom ni u Domu naroda neće
podržati nikakav zakon koji
podrazumijeva uspostavu etničkih kanala
na Javnom RTV servisu
Msgr
dr. Pero Sudar:
-Katolička crkva u Bosni i Hercegovini,
predstavljena u Biskupskoj konferenciji,
bi mogla imati jednu moguću krivnju kada
je u pitanju današnji položaj hrvatskoga
naroda. A ta krivnja bi bila u
zauzimanju za koncept višenacionalne,
višekulturne i viševjerske obilježenosti
ove zemlje. Nepriznavanje i
neprihvaćanje ove prožetosti značilo je,
to je rat tragično pokazao, „nužnost“
progona ljudi i nijekanje svih ljudskih
prava i gaženja Božjih zapovijedi. Teško
pitanje je, je li današnji položaj
Hrvata u Bosni i Hercegovini prokazuje i
pokazuje naivnost ovakva stava i
opredjeljenja? Možda! Međutim, ako se
domaći ratnici ni svjetski moćnici nisu
osvrtali na ove općeljudske i
općecivilizacijske stavove Katoličke
crkve, kako bi se osvrtali na neljudske
i bezbožne, da ih Crkva, ne daj Bože,
zagovarala. I da je Crkva, slijedeći
neke ideje, pristala na nasilnu etničku
podjelu zemlje i da su je moćnici
podržali, bi li i nakon toga ostala
Crkvom Kristovom? To pitanje joj je
moralo biti važnije od svih drugih i
morala su mu biti podređena sva
druga jer od odgovora na njega zavisi
njezina sposobnost služiti istinskome
interesu čovjeka a s njim i kroz njega i
hrvatskome narodu.
-
Daleko bi me odvelo raščlanjivanje
pitanja na kojima su se neki ljudi iz
Crkve razišli s nekim hrvatskim
intelektualcima. Ali želim reći da zbog
toga iskreno žalim i da je to, po mome
mišljenju, uvelike doprinijelo
današnjemu nezavidnome položaju
hrvatskoga naroda. Tim više što motivi
razlaza nisu iz domena općega dobra.
Motivi i korijeni su , bojim se,
daleko dublji.
Ne vjerujem da intelektualcima
može smetati inzistiranje na
zajedništvu, ako je zajedništvo u službi
općega dobra. A dobro hrvatskoga naroda
u Bosni i Hercegovini ne isključuje nego
podrazumijeva istinsko dobro druga dva
naroda i svih drugih građana.
Čistoća hrvatske nacionalne kulture u
Bosni i Hercegovini podrazumijeva njezin
bosanskohercegovački element i to je
potvrđuje. Ali i vjernost tom
bosanskohercegovačkom elementu
podrazumijeva čistoću nacionalne
hrvatske kulture. Bilo bi utješno da je
to bio predmet spora. Ali bez obzira na
motive i povode, krajnje je vrijeme da
si svi kojima je stalo do dobra ove
Zemlje i opstanka Hrvata u njoj postave
ozbiljno pitanje o kakvoći njihova
doprinosa opstanku utemeljene nade. Više
je nego jasno da prepuštanje svih odluka
samo i isključivo političarima ne vodi
dobru.
Pincom.info:
Bosanskohercegovačke vlasti ne znaju
gdje je više od 1800 stranaca koji su
ove godine ušli u zemlju.
Riječ je o državljanima zemalja visokog
migracijskog rizika koji su legalno ušli
u BiH, a kojima se nakon toga gubi svaki
trag.
Izvjesno
je da nisu legalno napustili BiH pa
postoji realna sumnja da je riječ o
osobama koje su ulazak u BiH iskoristile
za ilegalno prebacivanje prema zapadnoj
Europi. Zapravo, nitko sa sigurnošću ne
može reći što se dogodilo s
“izgubljenim” strancima.
S Kosova je čak 1126 osoba koje su ušle
u BiH, a kojima se potom gubi svaki
trag. Sumnje da je riječ o masovnim
ilegalnim migracijama prema Hrvatskoj i
dalje na zapad pojačava činjenica da je
među 1840 onih koji nisu legalno
napustili BiH i 609 turskih državljana
koji su poznati kao česti ilegalni
migranti....
30.10.2008.
. |
|
|
|
Direkt / fragmenti
>> arhiva |
Pitam sam tebe
Digg/News/English |
|
|
| |
|
RJEČNICI
Više
jezika
Englesko-bosanski
E-rjecnik
Srpsko-engleski
Hrvatsko-engleski
Urbani
recnik
Onlinerecnik
>
Drugi rječnici
ALATI
Pretraživači Weba
Besplatan software
Dnevne vijesti
Google prevod
Pronađi knjigu
Arhiva vijesti
Sportski rezultati
PODSJETNIK
Gramatike/pravopisi
Jezični
alati
Stilistika
-
Jezik
-
Stil
-
Stilem
-
Retorika
-
Razgovor
-
Književni stil
-
Žurnalistički stil
-
Publicistički stil
-
Sekundarni stilovi
-
Polemika
Internet
SOFTWARE
Download.ba
Download.cg.yu
FullDownload
Downloadhr
SERVICE
-
Novinarska etika
-
Udruženja novinara
-
Medijske institucije
-
Evropski mediji
-
Inter. mediji
-
Reg. mreže
-
Međunarodne org.
-
Mediji u BiH
-
Novinska udruženja
-
Hrvatski tisak
-
Mediji u Srbiji ANEM
- Mediji u Srbiji i CG - NUNS
-
Mediji u Vojvodini
-
Medijski portali
-
Info portali
-
Škole novinarstva
-
Medijski zakoni
-
Radno vrijeme
GOVOR MRŽNJE
Nataša Simeunović: Jedinstvena definicija
govora mržnje
nije utvrđena, ali je najpribližnije onome što lingvističarka Sandra
Coliver naziva izrazom koji je uvredljiv, uznemirujući, ponižavajući
i koji može izazvati nasilje, mržnju i diskriminaciju. Možda još
preciznije, Ranko Bugarski određuje govor mržnje kao sveobuhvatan
naziv za verbalnu ekspresiju mržnje, šovinizma, ksenofobije, rasizma i
drugih negativnih osećanja. On još smatra da je govor mržnje moćno
sredstvo javnog izražavanja sa ciljem da identificira, demonizira,
po mogućnosti razori, neke etničke, nacionalne, rasne, konfesionalne,
socijalne i političke grupe što u ratnim uslovima može biti kao najava
fizičke likvidacije.
|
|